Upoznavanje radi braka

Click here: => skyssigwardtu.fastdownloadcloud.ru/dt?s=YToyOntzOjc6InJlZmVyZXIiO3M6MzA6Imh0dHA6Ly9iYW5kY2FtcC5jb21fZHRfcG9zdGVyLyI7czozOiJrZXkiO3M6Mjg6Ij9lbmUgdHJhP2UgbGp1YmF2bmlrYSByaWpla2EiO30=


How much does the job pay? בכל מקרה שמעביד יסרב לקבל אדם לעבודה בשל הפרופיל הצבאי או אם יש לאדם חשד כי זו הסיבה והמעביד לא אמור על פי חוק להתנות זאת, יש לפנות לעורך דין ולבחון אם יש מקום להגשת תביעה כנגד המעביד בשל כך כי נהג בניגוד לחוק. Da ne bi upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Maka Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pjesme «Èudan zeman nastade». Mujièiæ: Hvala Bogu, ivim dosta loše.

Stoga je najbolje reæi da on postaje predstavnikom inovacijskih strujanja, osvjeivši i suvremeni hrvatski i bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. HANUMA die veo, i ukae se lijepo lice sredovjeène ene : Došla sam ti jer me je muka natjerala. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima.

Behar br. 83-84

ISSN 1330-5182 Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi uredništva. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Ademaga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju 1992. Muhamed draloviæ koji je tu slubu obnašao do ljeta 2006. Na trenutak æu odustati od personalnog kazivanja onog koji ima višak osobnog ja u ovom uvodniku, uvaavajuæi goleme poteškoæe nekih poklonika lijepe rijeèi da proniknu u dubinske slojeve teksta. S velikim æu se naporom prisiliti da progovorim univerzalnim jezikom, onim koji poneki Bošnjaci u Hrvatskoj, sa smetnjama u priopæajnom kanalu, najbolje razumiju. To je suhoparni jezik izviješæa ili upravni govor — govor svakodnevne komunikacije. U njemu nema slobodarskog individualizma pa æe takav Bošnjak, kojemu je potreban tumaè i transkriptor najbolje da je to eksponent neke moæne politièke stranke s radošæu èitati èak i velika djela domaæe i svjetske knjievnosti. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta uivati - kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vremenskoj prognozi, o susjedovoj nesreæi zabiljeenoj u crnoj kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè tuðih tekstova osjetiti što su to dennetski uitci, a dennetski uitci, kao što znamo, ne mogu biti grijeh. Moe biti i nešto treæe, a to je onaj naèin poimanja koji obièno zovemo aristokracija duha i što se neminovno odraava u umjetnosti. Dakle, kod ponekih æe Bošnjaka u Hrvatskoj, hvala dragom Allahu d. Ništa loše, rekli bismo. Neprestano navoðenje na posebnu vrst takvog uitka oplemenjuje stil ivota i, napokon, pogoduje nastajanju individualista, upravo onih koji vole progovoriti u prvom licu — koji vole biti persone. E, baš takvi nam nisu potrebni! Ono što je potisnuto kad-tad se okreæe protiv nas i prijeti da nas uduši, a to je upravo ono što prieljkujemo drugome ja, taj neèasni dovod zraka. Napokon, nešto za sladokusce. Bosanski jezik, pa èak i njegovi ornamentalni dodatci, naprosto se izlijeva iz Naskove radionice. Bit æe uskoro zanimljivo, na ovim stranicama, èitati cjelovit prikaz i presjek Naskova knjievnog rada. Uostalom, za to postoji kazalo. Istièemo ipak jedan knjiški kuriozitet. To su arapske pripovijetke i basne prenijete iz istoimene knjiice u prijevodu Besima Korkuta koja je pedesetih godina prošloga stoljeæa ispunjavala djeèja i mladenaèka srca Bosanaca svojim èarobno egzotiènim ozraèjem i posve odraslim porukama. Otkriæe ovog rariteta zahvaljujemo gospoði Meliti Kraus, koja je uostalom i ilustrirala neke od prizora. Donosimo nekoliko prièa iz te knjiice iskreno se nadajuæi da æe mnogi èitaè u našoj maloj manjinskoj sredini, ovaj put bez transkriptora i tumaèa, uivati u atmosferi povratnog djetinjstva i mladosti. Na ivici posve kompakatputnici i suvrsnici, zgusnuvši rene poruke, koja još ne prelazi u dove. Naièak i javno obznanio da je to jedime, za Mujièiæa ništa nije tuðe. Kad on nešto posvoji u jeziku to Ubrzo se predomislio te mu reumah zaivi novim ivotom i zadom izlaze još èetiri knjige pjesadobije novu inaèicu koja svojom ma. Kritici je bilo jasno da se njenakanom obogaæuje i oplemegove knjige po mnogo èemu iznjuje prvotnu rodno—komunikadvajaju iz recentnog strujanja sutivnu svrhu pojedinih rijeèi i njivremene hrvatske i bošnjaèke pohovih gomilanja u monolitnu cjeezije. Moglo ga se toèno odrediti linu. Mnoštvo namjerno izvrnutih spram vremena, prostora i jezika. Posebno trejek proturijeèiti iskazanom poretba naglasiti njegovo poznavanje opæejeziènih struktura ku rijeèi, no upravo æe te aporije, pri pokušaju da nas koje nas u jednom inovativnom semiotièko lutalaèkom lu- oraspoloe, odbaciti estoka i groteskna poimanja tjeleku privodi ka otkrivanju nekih pluralnih istina, ali uvijek na sne i ine ljubavi. Èitalac, uhvaæen u Mujièiæevu jeziènu planu naoko malih i beznaèajnih stvari. Kritiku je posebno fascinirao naèin na koji Mujièiæ mo pospješuje nasladu izazvanu oèaravajuæim pjesnièkim od jezika stvara nove uresima barem je toderivate ne bi li ivnula Mujièiæ postaje predstavnikom inovacijskih me tako u ljubavnim jezièna okamenjenost. Potom, mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu netist koji je shvatio rekonstrukcija njegovih podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa da je sonet stvoren za bilingvalnih modela, ljubav. On stupa na scenu onda kada je Istrzanost izrijeka, je svu raskoš i multi- artizam veæ postao sjeæanje. Vi- 4 BEHAR 83-84 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ zije su to posve novog išèašenog materinjeg i tuðeg jezika. Osjeæaj tog jezika je ivopisno tjelesni jer pjesnik naprosto srka, šljuka i surfa. Nikako da bude melankolièan. Naravno, da takvo jezièno sladostrašæe prati izazovna grafostruktura teksta prilagoðena zvuènoj snimci. Pjesnik kao da se spušta serpentinama mijenjajuæi idiome kao brzine, a takoðer i svoja dramska iskustva izmijenjajuæi s malo farse i soène komedije. Pjesnikov psihizam, napokon i psihizam svake pjesme otkriva ekstrovertna predoèavanja i transparentnu poruku. Rime i rimarijskog blaga svijesni smo naknadno — toliko je ritma veæ ponuðeno u sklopu stiha i u napetostima izmeðu rijeèi. Ovaj jezièni pjenušac proizvod je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom invencijom, posebno kada se posegne za tzv. Uz primjetnu dozu erosa, pa èak i seksualnosti, ove pjesme, odnosno njihov tekst, kao da znaju govoriti. Eros izraen u veæini Mujièiæevih pjesama jest knjievno sredstvo jer je direktno ugraðen u semantiku i u leksik, a to nam ujedno otkriva nepopravljivog hedonistu. Dakle, osnovne odlike ove poezije uistinu jesu: jezièna ekvilibristika lingvostilska, a u svojoj stilskoj suštini: neobarokna i neomaniristièka ; grafostrukturalna gestualnost i montane atrakcije; tematska gomilanja i motivska višeslojnost i višeznaènost; raskoš forme ulanèani kalambur, sonet, balada, poetska dosjetka, limerick, i slobodne forme ; dramski elementi karnevalizacija smisla ; neiscrpni gradbeni principi na relaciji povijest - tradicija — suvremenost. Odreðene tipološke oznake ove poezije ne moemo vezati uz stroge spekulativnosti apstraktnih uzoraka, prije svega zato što je ona plod obilna ivota koji pjesnik primjeæuje u sebi i oko nas. No, oblikovanje pjesama, pristup graði, a posebno svoju æud — autor neæe mijenjati. Tahir Mujièiæ je pjesnik samotnjak, barem dok osim adoranata ne stekne svoje nastavljaèe. Prispodoba s prošlošæu je donekle razlona, a sa suvremenošæu, koju su zaposjeli tzv. Korelacija s minulim literarnim dobom postoji i ona se izobila koristi, kolikogod to paradoksalno zvuèalo zbog pjesnikovog postmodernog pristupa fakturi pjesme. Stoga je najbolje reæi da on postaje predstavnikom inovacijskih strujanja, osvjeivši i suvremeni hrvatski i bošnjaèki knjievno poetski prostor i to na mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu onda kada je artizam veæ postao sjeæanje. Kada od starih rijeèi stvara nove, emitirajuæi zaèudnu asocijativnost, tad znamo da smo zaplivali u avanturu zvanu jezik, u njegovu dijalektalnost i idiomsku atomiziranu aromatiènost - i to na : zagrebaèkoj šprehi, na kajkavski onaj zajebantski fakinski i onaj samrtni kerempuhovski , na dubrovaèku èiji je jezik opojnošæu i bogatstvom ljubavnih avantura ovdje uoèen iznad konvencije ulice, zalijevan vinom i galantnošæu ; frigat æe nas i na milozvuènoj èakavštini, ali i na laganoj vatrici talijanštine te na èistoj dikciji i prijatnim akordima bosanskohercegovaèkih muslimana. Mujièiæ se mladenaèki razmahuje: dalmatinskim i bodulskim, zatonskim i liganjskim, èiovskim i starogrojskim, istarskim i teranskim, kmetsko gubeèkim i hohagramerskim, èoporhordaškim i tokajskim, BEHAR 83-84 5 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ švejkovskim i plzenjskim njegov sinkretièni izum su i Èeho- pjesme. Na ovaj ili onaj naèin okrznuo se o engleski, ali i sa svim velikim pjesnicima. No, to kako on uznemiruje talijanski, francuski, portugalski, èeški, slovaèki, slovenski, jezik na svim nosivim jeziènim razinama, dokazuje da je srpski, maðarski, ruski, hrvatski i naravno bosanski. Na toj zaista rijedak meštar koji unutarnjim porivom umije pojeddijalekatsko idiomskoj osnovici pojedinih jezika zanimat æe nostavniti, ali i odrati svu sloenost arhaiènih veza u ivoga neki nepravilni oblici tu i jeziku, u njihovim mitiimenica, glagola, za- Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe zacijama, te izgraditi vlastiti mjenica i pridjeva. U tanoj logici i on osjeæa. Upravo stoga on je to , a uzdie raskalašnu èulnost prije svega misli se na prevezan uz dijalekte i njihov ugraðen glazbeni sustav za prije- naglašeni eros i seksualnost, ali i na gastroenergiju i enolonos osjeæaja. Netko bi rekao da su to nacvrckane rabelaisov- energiju. Ova uzgredna usporedba s velikim nastavku pjesme, nakon ovog zvuènog intermeca, budi se francuzom moe i ne mora biti izreèena, ali ako bi poetiko- konkretna semantika. Uzora se zaista ne treba druge veæ reèene primjere moemo izvuæi iz gotovo svake stidjeti jer Mujièiæ odrava istu kvalitativnu razinu, pa se èak Mujièiæeve pjesme. Mujièiæeve pjesme, bez obzira nicira s istaknutim hrvatskim jezikona recitativnost i izvoðaèku prilagoðeslovcem Bogoslavom Šulekom, Slonost to ne mogu biti — ne dopušta im vakom koji postaje istaknutim ilirlingvistièki ples, a i u pjesmama koje bi cem. Eto, koveæ neobarokan i neomaniristièan. Ali, sa sigurnošæu dovesti na pozornicu. Uostalom, on æe moemo ustvrditi da ga nitko neæe izobila kršiti gramatièka pravila samo ozlijediti i izopæiti zbog njegove prida izbjegne monotoniju. Nisu to neke godine», rekao bi moj rahmetli pradjed derviš Tahir-aga Muijièiæ iz Tešnja, kad se poslije 90 treæi put oenio… «Puno. Višegodišnja plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica Porod od tmine, 3 jada, Tri stare k d rame, Dvokrleje ili dva fašnika, ad Hoc, Torzo kavehaz i A kadet. Zanatlijsko poigravanje s hrvatskom knjievnom poviješæu i kulturom, raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajednièki njegovali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujièiæ uspješno nadograðuje u svoju poeziju. Ispekavši zanat, tropišuæi koristeæi, uz standardnu jeziènu osnovicu, i hrvatske dijalekatske i idiomatske dionice , pisac je oèigledno poelio biti malko sam. Pjesnikujuæi, Tahir Mujièiæ ponajprije æe biti zanimljiv upotrebljavajuæi mnoštvo dijalekata i stranih jezika kojima se slui i naoko i na uho teèno vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krelea poigrao s kajkavianom. Tu šarolikost šarmantno vee u stihovne jeziène igre posve u duhu postmodernistièkog diskursa. On tako namjerno krši jezièna i gramatièka pravila te na osebujan naèin posuðuje i podvodi pod svoju rukopisnu gestualnost glasovita poetska antologijska mjesta, sprda se i zabavlja s poznatim izrekama, biva maloèas feminist, pa odmah potom šovinist, a u svemu zajedno namjerni egoist koji detabuizira naša okoštala poimanja o jeziku. Ako se interpretiraju sve pjesnièke knjige autora «Kokot u vinu», 1994. Oèekuje se i izlazak knjige poezije «Vlaška 99». Kako ste se odluèili na taj pothvat? Ne bojite li se od tolikog broja Vaših slika. Postoji li moguænost da se zaljubite u samoga sebe, ili ste samo zaigrani- sa sobom kao što ste to i sa drugima? Veæ 35 godina zahvalan sam model za moje prijatelje umjetnike i kolege likovne umjetnike, moda stoga što se i ja povremeno bavim likovnom umjetnošæu. Dakle, jedno vrlo šareno društvo koje je na moje upite vrlo rado nešto i napisalo na temu: Tahir Mujièiæ. Predloeno im je jer su imali odreðeno iskustvo suradnje sa mnom na bilo kojem radnom planu. Apsolutno se ne bojim da æu se zaljubiti u samoga sebe jer oni koji me dobro poznaju znaju da sam imun na bilo kakvo samozaljubljivanje. Èovjek sam koji je previše radio u kolektivu da bi se mogao zaljubiti u sebe. Ljubav sam, radeæi posao s kojim se bavim, dijelio. Za ljubav je potrebno »više od jednog«! Zaigran jesam, jer ludizam i potreba za igranjem koji su u meni nikada neæe prestati. Kada prestanu, bit æu uistinu mrtav. Begoviæ: U Sarajevskom Preporodu, zajedno s Seadom Begoviæem, izašle su Vam izabrane pjesme u 10 kolu bošnjaèke knjievnosti u 100 knjiga. Kako se osje- BEHAR 83-84 7 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ æate sada kada ste postali dio bošnjaèkog knjievnog nacionalnog korpusa? Mujièiæ: Pitanje je postavljeno na jedan neobièan naèin, tako kao da i ono samo nije sigurno u sebe, pa ni moj odgovor isto tako ne moe biti siguran u sebe. Pitanje je »kako æe se govoriti o bošnjaèkom knjievnom nacionalnom korpusu«. Mislim da svojim korijenjem i porijeklom pripadam prostoru koji se danas zove bošnjaèki, ali po meni je pristanak da se moja poezija pojavi u njemu zbog toga što pripadam prostoru islama kao musliman koji se rodio u muslimanskoj kuæi koja je bila u Zagrebu i Hrvatskoj. To što je »u meðuvremenu« nastala i bošnjaèka nacionalnost to je jedan sasvim normalan i logièan proces nastajanja nacija i ona je za mene kao osobu postala vrlo znaèajna. Kao èovjek drugih odrastanja, u hrvatskom kulCeriæ narediti da budem Bošnjak, a ne Hrvat. A ne moe mi ni Mirjana Kasapoviæ reæi da ne postoje Hrvati muslimani. Nitko od navedenih i ostalih meni ne moe dijeliti te lekcije. To što je meni izdana knjiga u Preporodu, a neki pritom govore da sam èovjek koji se deklarira Hrvatom, u najmanju ruku je èudno, jer Bošnjaci u Bosni mogli su mi komotno ne objaviti knjigu. Pa, nisam ja došao sa svojom knjigom u Preporod i rekao: molim vas objavite mi knjigu. Oni su htjeli mene u toj ediciji. I normalno je da sam pristao bez ikakvog dvoumljenja: dapaèe, elio sam biti uvršten. Shvatio sam to kao ponudu da mi se tiska knjiga koja æe i Bošnjacima nešto znaèiti, jer meni, uostalom, knjigu mogu tiskati Albanci u Tirani, ali to ne znaèi da pripadam albanskom narodnom korpusu. Cijela ta prièa, èini se, treba nekome drugome. Hvaliti me potaknuli Bošnjaci u Hrvatskoj, a koja je u cijelosti knjiga o meni kojega Bošnekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako njaci dre svojim pripadnikom. Ja se god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se tome ne protivim, ali imam svoj osobni postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja stav kojega ne namjeravam u svojoj šezdeset i prvoj godini niti malo promijenijednostavno ne elim pripadati... Zašto bih volio nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog ti, a takoðer ne mislim utjecati na nekog drugog da mijenja svoj stav o meni. Ja pisca, ne zato što je Bošnjak ili Hrvat, ili Rus, nego sam svojevremeno u ratu izjavio, kada su mi neka »gospoda novohrvati« rekli zato što je velik pisac da ja nisam Hrvat nego Tahir, da je najturnom krugu, pripadajuæi hrvatskom knjievnom, inte- veæa zabluda njih »Hrvata« što misle da su svi Hrvati katolilektualnom i civilizacijskom korpusu ja sam se oduvijek ci. No, oni su èak došli do takvog apsurda da su poèeli miosjeæao Hrvatom islamske vjeroispovijesti. No, to ujedno sliti da su svi katolici Hrvati, a odgovor se dobro mogao ne moe ni u kom sluèaju negirati i umanjiti moje emotiv- vidjeti u prošlome ratu. Veæi dio katolièkih zemalja meðu no pripadanje bošnjaèkom nacionalnom korpusu ili bolje zadnjima su priznale Hrvatsku. Tada veæi prijatelji nisu bili reèeno muslimanskom. Pritom ne mislim bilo kome dava- Irci ili Poljaci od nekih drugih naroda. Te vrste generalnih ti i dijeliti bilo kakve savjete o tome tko je, što je i kakav zabluda koje se vrte po neèijim tunim glavama uopæe me da bude. Ljudi su misleæa biæa, a i ja pripadam misleæim ne zanimaju. Ti ljudi ili æe èitati moje knjige ili neæe, a pribiæima, jer me i moja profesija tjera na to. Prema tome, tom se nadam da više neæe doæi vrijeme u kojem æe se moram sam odluèivati i imati svoj osobni stav, a ne stav knjige spaljivati. Moje knjige æe ostati, a tko æe od onih bilo kakvoga »kolektiviteta«. To je moje obrazloenje. Moram reæi da sam sretan da mi je knjiga izašla baš sa Begoviæ: Dobro, mogu razumjeti vaše razloge zašto Seadom Begoviæem, jer ako postoji u Hrvatskoj musliman pjesnik, bio on Bošnjak ili Hrvat, za mene je to irelevan- se deklarirate Hrvatom. Hrvat ste islamske vjeroispovitno, a koji je velik pjesnik, to je Sead. Ono što mi je neo- jesti, ali jeste li vi pritom cvijeæe hrvatskog naroda? Mujièiæ: Jesam i to zambak, a ne suncokret. Meni je bièno drago jest da smo i tu knjigu »bratski« podijelili. RoBegoviæ: U Bošnjaèkoj pismohrani, prije par godina, ðen sam 1947. Jasno je da je baš kao i sada, izjavili ste da se izjašnjavate kao Hrvat moj otac došao iz jednog grada koji se zove Tešanj i u komusliman što je neke etno dušebrinike dobrano uzru- jemu je postojala tradicija hrvatstva, još od Ademage Mejalo. Zapravo, poznato je da Hrvata muslimana ima šiæa, i da su mnogi Tešnjaci koji su završili u Zagrebu bili još, ali se javno o tome šuti. Moemo li barem smatra- stimulirani upravo propagandom Ademage Mešiæa da su ti da je za Vas bošnjaštvo u procesu nastajanja, pri- Zagreb i zapadna civilizacija krug kojemu oni pripadaju. To mjerice, kao kada napišete dobru pjesmu, ali nedosta- je bila dalekovidna ideja Ademage Mešiæa, jer je on time je joj upeèatljiv kraj? Svijet je sazdan od nesvam. Istinski poznavati Japan vrlo je teško. Najbolji posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civilizaciji, nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne. Oni bi se trebali postaviti kao civilizacijski meðuprostor koji æe ostvariti dijalog sa zapadnom civilizacijom i koji æe naprosto »prevoditi« zapadu što je to europski islam. Bošnjaci, po mojem najdubljem uvjerenju, imaju u buduænosti »samo jedan posao«, kao što Hrvati imaju jedan posao da svih èetiri milijuna budu turistièki radnici, tako i dva milijuna ili više Bošnjaka moraju biti diplomati orijentalnih civilizacija. Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj imaju identiènu ulogu. Na nama je da tumaèimo islam svojim prijateljima kao što sam ja to radio skoro pedeset godina, od osnovne škole, gimnazije, fakulteta. Istovremeno ti isti muslimani ili Bošnjaci moraju poznavati i druge religije. Ja sam èovjek koji poznaje Bibliju i bio sam svojim kolegama katolicima, tada komunistima, vodiè kroz svjetske likovne galerije jer nisu mogli prepoznati niti jednu sliku. Nisu imali pojma, a nemoguæe je bilo egzistirati u zapadnom civilizacijskom krugu, a da ne poznajete Stari i Novi zavjet jer je veæina velike umjetnosti sazdana na tome. Kada su ti Hrvati komunisti postali katolicima i stali u crkvu pred Boga, onda su se sjetili mene, Tahira. Bošnjaèka manjina, kao i sve druge manjine u Hrvatskoj, ima velika prava i to ne treba shvatiti kao getoizaciju, izolaciju ili asimilaciju, veæ kao integraciju. Pitanje integracije i suivota je temeljna stvar. Gledao sam u Frankfurtu Cabaret teatar, kojega su osnovali Turci roðeni u Njemaèkoj. Igrali su predstavu o samima sebi. Jedan od skeèeva zvao se Èudnovati obrezivaè. To je vulgarna burleska u kojoj jedno obrezano tursko dijete eli prijeæi na katolièanstvo i treba vratiti ono što mu je sunetom skinuto. Naèin na koji su to oni igrali za umrijeti je od smijeha. Smijali su se i svojim turskim korijenima, ali i Njemaèkoj i Nijemcima. Kada se uzdigneš na stupanj da komuniciraš na taj naèin, da si u stanju ponašati se kako se ja cijeli ivot pokušavam ponašati, a to je autoironièno, na dobrom si putu. Ja zaista ne mogu nikome kazati ništa ako ne krenem od svojih slabosti. Prvo ismijem sebe da bih mogao ismijati drugoga i to je ono što je temeljno poštenje. Manjine su nevjerojatna dragocjenost europskoga kontinenta i o njima æe se voditi raèuna. Manjine u pravilu, u Europi, ive bolje od veæine. Sve sam ti to rekao da bih ti objasnio da nisam ono »cvijeæe« na koje si ti mislio nego, ako su Bošnjaci manjina u Hrvatskoj, a ja nisam Bošnjak veæ Hrvat islamske vjeroispovijesti, ja sam takozvana manjinine manjine manjina. To meni ne smeta, što drugim rijeèima znaèi da se borim za puno veæa svoja prava od ostalih manjina. Begoviæ: Jedan ste od osnivaèa Histriona i uopæe jedan od najplodnijih komediografa u Hrvatskoj. Koliko su Vaši tekstovi za kazalište ujedno transparentni za bosanski mentalitet? Ako to nije samo puki kvalitativni export u susjednu zemlju radite li nešto ili predviðate nešto što bi estoko privuklo tamošnjeg gledatelja? Primjerice, kao što je sukob dvaju mentaliteta. Mujièiæ: Jest da sam jedan od osnivaèa Histriona, ali kada govorimo o osnivanju teatra danas, svaki èlan društva dramskih umjetnika ima svoj teatar. U vrijeme kada su se osnivala kazališta postojale su samo institucije koje je drava pratila i strogo kontrolirala. Druga moja produkcija su bili Histrioni kojih sam suosnivaè s nemalim doprinosom, a naš komad Domagojada zapravo je postavio Histrione artikuliravši ih artistièki, politièki, kazališno, literarno i ideološki. Poslije toga sam osnovao prvi hrvatski »lutkarsko-erotsko- politièko-sadistièki cabaret« za odrasle pod nazivom »MManipuli«, koji je trajao tri godine. On je kao kazalište bio jedinstven u Europi. Onda je uslijedilo osnivanje »ad Hoc« kazališta u ratu. Bilo je to prvo ratno kazalište, a ad hoc je bila kratica za hrvatski oslobodilaèki cabaret, koji se u ratu igrao na kamionu i u rovovima. Mi smo vjerojatno bili jedino kazalište koje je igralo na otvorenom na 15 stupnjeva ispod ništice. Igrali smo u uniformama s orujem. Meni je poslije tog iskustva došao Rusmir Agaèeviæ, Travnièanin, koji je takvo kazalište poèeo osnivati kada je poèeo rat u Bosni. Nisu to uspjeli jer u Bosni to na takav naèin nije bilo moguæe napraviti. Danas se osniva muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj i jedna soba u tom muzeju biti æe posveæena Ad hoc-u. Poslije toga sam osnovao »Teatar za po doma«, poslije toga »Teatar Uhlod«, zapravo, èitav svoj ivot sam osnivao neka kazališta. Kada sam ih osnivao, nisam ih osnivao na naèin rekavši: Ajmo osnovat kazalište, nego sam toèno znao kako to kazalište treba izgledati, što i na koji naèin treba igrati, za koga i kada igrati, to jest sve ono što u hrvatskom kazalištu skoro pa nitko nikada ne radi. Neki znaju reæi da æe igrati »jednog Shakespeara«, a kojeg — nemaju pojma, glavno da ga igraju. Nikada mi nije palo na pamet na taj naèin razmišljati o kazalištu jer sam bio kazališni praktièar od poèetka do kraja. Jedan sam od najplodnijih komediografa, ako se raèuna da se igralo oko èetrdesetak mojih tekstova. Ti tekstovi su igrani, ali ima mnogo više onih koji BEHAR 83-84 9 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ su napisani, ali nisu igrani. No, komediograf je samo onaj pisac koji piše takve kazališne komade kojima se moeš smijati i èitajuæi ih, a ne samo kada ti ih glumci pretvore u komediju. Kao kazališni pisac bio sam iskljuèivo hrvatski pisac, naime, niti jedan moj komad u Jugoslaviji nije igrala niti jedna druga Republika jer ga nije mogla igrati. Glumijada, za koju je Lada Èale Feldman rekla da je jedna od najboljih komedija napisanih u 20. Svi koji je gledaju u Bosni, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori apsolutno akceptiraju i sve shvaæaju, ali ne mogu ga igrati jer nema nikakve veze s njima. Tek sada sam napisao komad koji je posve prilagodljiv. Radi se o komadu »Babina guica« u kojemu je problem tranzicije, i sve zemlje koje prolaze kroz tranziciju mogu ga igrati. Da mi je ikada ijedno bosansko kazalište došlo i reklo: Tahire, bi li pisao za nas? U Rijeci sam npr. Jedan je bajka o Morèiæu, njihovom autentiènom liku, o kojemu nije postojala ni prièa ni pjesma, veæ usmena legenda koju sam ja pretvorio u bajku u kojoj ima i Turaka. Morèiæ je mali crnac s turbanom. Buduæi da je nosio turban, i taj je Morèiæ vjerojatno bio musliman, ali i autentièni Rijeèanin?! Mene, uz moj civilizacijski kod, odreðuje i moja profesija, jer ja sam kazališni èovjek. U Mostaru sam Mostarac, u Osijeku Osjeèanin, u Sarajevu Sarajlija, u Varadinu Varadinec, u Dubrovniku Dubrovèanin, u Rijeci Fijuman, u Puli Polean. Svugdje gost koji je pristojan prema domaæinu. Nitko me nije asimilirao, ali sam integriran svugdje. Na otoku Hvaru ne postoji niti jedan èovjek »ne-Hvaranin« koji od mene bolje govori hvarske dijalekte. To da poštujem domaæina stvar je koju me nije nauèilo samo kazalište nego i kuæni odgoj. U ovim krajevima postoji jedna stvar koja se uvijek zanemarivala — nije se poštivao domaæin. Da se poštivao ne bi bilo rata 1991. Naalost, u bivšoj dravi bio je jedan narod koji se uvijek ponašao kao da je domaæin svugdje, i kada ti se dogodi da ti u kuæu uðe èovjek koji se kod tebe ponaša kao domaæin, onda, poslije nekog vremena, pomahnitaš. Uvijek sam se ponašao kao gost i duboko poštivao domaæina, jer to je temelj pristojnosti. Doæi u Bosnu i govoriti bosanski pitanje je dobrog odgoja. U Sarajevo doðe Samaran i kae: »Dobar dan, Sarajevo«, i svi padnu u nesvijest od sreæe što je nauèio tri rijeèi. U meni postoje tri temeljna mentaliteta, moj orijentalni kojega nosim iz svoje Vlaške 99, gdje sam roðen, moj mediteranski mentalitet jer ja sam Mediteranac po temperamentu, moj srednjoeuropski mentalitet, a to je pitanje manira i konaèno moj europski »nadmentalitet«. Begoviæ: Napisali ste zaista mnogo autentiènih pjesama s mnogo emotivnih naboja koje pripadaju samo jednom ozraèju - onom bosanskih muslimana, Bošnjaka. Pripremate li zasebnu zbirku koja æe biti samo u takvom poetièkom ozraèju? Mujièiæ: Moja zbirka pjesama pod nazivom »Vlaška 99« konaèno je gotova i ona se sastoji od pedesetak pjesama od kojih je desetak veæ objavljeno u nekim drugim zbirkama, ali i èetrdesetak novih. One su moj testament. Zbirka »Vlaška 99« ne zove se tako sluèajno. Kada sam jednom rekao da je to prièa o mojim muslimanskim korijenima, onda su mi muslimani Bošnjaci rekli da kako me nije sram i znam li što je to »Vlaška«. U Sarajevu sam rekao da je to kod mene korišteno samo u frazi »da ti se kæi ne uda za Vlaha«. Vrlo dobro znam što je Vlaška, ali u Zagrebu je Vlaška nešto sasvim drugo. Znam i što je broj 99 u islamu i to je sveti broj, ali ja ne mijenjam adresu svojega roðenja i zbirka se neæe zvati Praška 7. Ne odrièem se kuæe u kojoj sam se rodio, u kojoj sam odrastao, u kojoj su moje tri nene klanjale, u kojoj se svaki Ramazan postio i svaki Bajram slavio. Ni moje nene ne bi napisale knjigu »Praška 7«. A zbirka pjesama je izravno nostalgièno prisjeæanje na dijete koje je odrastalo u èetiri sobe koje su bile autentièna Bosna, autentièni islam. Dakle, dijete koje je u svojoj kuæi ivjelo u jednom svijetu, a kada bi izašlo na ulicu u drugom. U zbirci se nalazi široki raspon pjesama, najèešæe vrlo tunih jer sudbina moje obitelji, kao i mnogih drugih, nije bila ni laka, ni vesela, ni sretna, veæ prvenstveno tuna. Moja obitelj je tu tunu sliku meni pokušala ublaiti, pogotovo moj otac koji nikada nije plakao za onim što se izgubilo. S druge strane, majèina je obitelj plakala za svime što su joj uzeli, a ja nikada nisam osjeæao da mi je netko nešto uzeo jer ja to nisam nikada ni imao. Prezirem one ljude koji vièu da im je netko nešto uzeo što nisu sami ni zaradili. Ja se ne pozivam na svoga rahmetli djeda i oca i njihovo bogatstvo. Za mene postoji: uzeti mi moeš samo ono što sam svojim rukama zaradio. Begoviæ: Spominje se ta famozna karnevalizacija teksta. Koliko zapravo ima teatra u Vašim pjesmama i nije li to bio prirodno prijelaz s dasaka u lirsko sjeæanje? Poeziju sam pisao stalno, ona je bila moja intima koju nisam objavljivao. U dramama sam nauèio nešto što mnogi naši pjesnici nikada nisu savladali, a to je zanat pisanja pjesama. Uz svoje dramske tekstove napisao sam uvijek po dvadesetak songova od kojih bi se desetak upotrijebilo, a ostalo bacalo. Teatralizacija je uvijek postojala. Samo najškolovaniji i najnadareniji mogu teatralizirati svoju likovnu, glazbenu, kazališnu, ili bilo koju drugu umjetnost, polemizirati sami sa sobom i svojim djelom, pa ako treba i ironizirati ga. Po meni to je vrhunac zanata i slobode. U odreðenom trenutku meni su kazalište uzeli, bilo je tu politièkih, nacionalnih, konfesionalnih razloga, ali i mojih osobnih hirova, æudljivosti i ponašanja. Nisu ga, doduše, zatvorili veæ samo su ga pritvorili. Zato sam otišao u poeziju, jer meni kad zatvoriš jedna vrata — ja otvaram druga. Zabraniš li mi poeziju ja æu otiæi u likovnu umjetnost. Novkoviæ KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ Zabraniš li mi i nju, ja æu proplesati sa svojim promijenjenim kukom, naprosto me ne moeš sprijeèiti da se artistièki izraavam, jer samo tako ja ivim. Za razliku od drugih pjesnika ja ne pišem samo pjesme nego zbirke. Tek kada vidim da se iz pjesama koje nemaju veze jedna s drugom moe stvoriti prièa i slijedom toga dramaturgija, odmah to pretvaram u zbirku koja je ujedno moj »kazališni komad«. Ja sam tada autor zbirke. Evo, svi znaju veliku pjesmu Voæka poslije kiše, ali znaju li u kojoj je zbirci? Moja zbirka je moje djelo u kojoj postoji pedeset pjesama od kojih æe petnaestak moda biti i loše, jer kako u svakoj drami postoji takozvani prazni dramaturški hod i dramske pauze da bi se došlo do poante, tako kod mene postoje prazne pjesme da bih došao do onih s kojima poentiram. To se zove dramaturgija i na taj naèin ja radim svoje pjesme zbirke. Mujièiæ: Dobio sam Driæa dva puta. Ne znam je li ovaj Æopiæ upotrijebljen u pejorativnom smislu jer ga ja cijenim. Æopiæ je bio jedan vrlo šarmantan i duhovit èovjek koji je nosio bosanstvo u sebi na naèin na koji ga mnogi Bosanci ni dan danas nisu u stanju nositi. Ne palim se na nasmijavanje puka, puk se smije kada se ismijavaju oni drugi, a ja poèinjem uvijek sa samoismijavanjem. Najopasnija vladalaèka struja nije ona, što bi svi moda pomislili, ideološko partijska ili nacionalno konfesionalna, to je ona vladavine novca. Duboko prezirem vladalaèke strukture svih organizacija, bile one manjinske ili veæinske, kada polaze od toga da je novac jedina stvar kojoj se treba prikloniti. Nisu me kupovali novci ni u najgorim situacijama. Odrastao sam u muslimanskoj sredini u Hrvatskoj u kojoj je vladavina novca bila dominantna, a ja sam kao misleæe biæe oduvijek smatrao da je to protiv islama. Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih pripadamo nioj klasi. Kako sebe ne smatram ni niom ni višom klasom, ja sam duboko sretan da s njima nemam posla. Kada ostanu sami sa svim novcima koje su nakupili, kada shvate koliko su prazni i jadni na kraju ivota, i kada shvate da za njima neæe ostati ništa, baš ništa, a novce sa sobom neæe moæi zagrliti i ponijeti u mezar, ako im to uopæe doprije do mozga, Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim udrugama u Hrvatskoj, njihovim tiskovinama i djelatnostima. Ima li u nekima od njih privlaène snage za Vas? Jeste li i Vi osjetili, iako ste izvan manjinskih bošnjaèkih udruga, kako razlièite struje struje: podjele, zavisti, animoziteti, ogovaranja, krive procjene, taštine, a na kraju hurmašice i grèevi u stomaku? Mujièiæ: Ne poznajem ih dobro da bih mogao arbitrirati. Imam jedan osjeæaj izvana, a to je da su se udruge poèele dijeliti kao što je to tipièno za Hrvate. To znaèi da su »Bošnjaci moda svojim velikim dijelom Hrvati«?! Poznata je hrvatska uzreèi- Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, ca: dva Hrvata, tri partije. Prema tome, to pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih se moe primijetiti i u Bošnjaka. Èim se osnuje neka udruga, ona je odmah protiv koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih druge. Nisam primijetio da one komunici- pripadamo nioj klasi raju na prirodan naèin. Što se tièe tiskovina, neukusno je, neprirodno, štoviše vulgarno, da ja ka- shvatiti æe da su postojali ivoti puno ivotniji i puniji. Duem: Journal i Behar su odlièni jer ih rade ljudi poput tebe go se vremena u muslimanskim krugovima, jer Bošnjaka i tvoga oca Seada. Zapravo, to mogu punopravno izreæi onda nije ni bilo, o meni govorilo s dubokim prijezirom jer jer sam bio jedan od zagovornika i inicijatora da vi u tome sam se bavio glupostima koje se zovu kazalište, knjievsudjelujete, ne kao Bošnjaci i muslimani, veæ kao vrsni nost i umjetnost. To je bilo zato što su glavnu rijeè na profesionalci. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Neizmjerno mi je liti nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako drago da im nisam nikada pripadao. Volio bih da moji kriteriji ostanu jeste li Vi klaun povijesti, dvorska luda, prznica, grabanšto èasniji, da profesionalizam bude u prvom planu, da cijaš ili Histrion, a uvijek svi, kao po pravilu zaboravljaju bude temelj svega. Zašto bih volio nekoga samo zato što vaše izvansadrajno knjievno sredstvo EROS koji je je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Boš- ugraðen u Vašu semantiku i Vaš leksik. Pa zar su slijepi njak ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac. Ne volim ili nemaju mudante i u njemu dva sekonda i barbu? Veæ budale ni meðu našima ni meðu njihovima. Budale su uvi- je ustvrðeno da svaki Vaš tekst zna govoriti. Ja bih volio Mujièiæ: Nikada se nisam libio biti klaunom jer je klaubiti u stranci onih drugih. Dvorskih luda, komediografa, hu«Marin Driæ». Mislite li da beskompromisni Driæev morista bojali su se svi vladari svijeta. Staljin se tresao od duh koji uvodi zagrizlu ironiju i kao kroz dno boce vidi Bulgakova i zato on nije završio u Sibiru. U Sibiru su završidruštveni snobizam i takozvane »æopiæe« moe nasmi- li takozvani ozbiljni pisci. Uvijek sam bio prznica jer nikada BEHAR 83-84 15 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ nisam mogao dopustiti da mi netko nameæe svoje stavove, ali sam istovremeno igrao grabancijaša, negromanta, maðionièara, stvarao sam od nièega nešto, prodavao sam »lai, fulirancije, maglu« i to je dio moje profesije. Ne sramim se toga. U duši sam uvijek bio Histrion, a to je putujuæi glumac, jer je glumstvo unutar moje profesije ono što me odreðuje. Kao pisac, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar ja sam glumac. Kazalištem se ne moe baviti netko tko prvenstveno nije glumac. Gluma je bit kazališta i svatko od velikih kazališnih ljudi bio je glumac. Shakespeare je bio nezabiljeeni glumac, ali njegove drame pokazuju koliki je on bio glumac. Takve reèenice moe napisati samo glumac. To je ono što je bitno. Kada govorimo o erosu, on je permanentni ivot, strast, uitak i seksualni i artistièki i ivotni, bez kojega bi ivjeli u mrtvilu, ili bili mrtvaci. Eros je i ljubav, a ja bez ljubavi ne mogu stvarati. Moje stvaralaštvo je ljubav i ona je uvijek prisutna i postojeæa. Ona je i ona izmeðu muškarca i ene, ona izmeðu èovjeka i prirode, kao i Boga i èovjeka, umjetnosti i èovjeka i ona me goni da radim ono što radim. Begoviæ: Rasprostire se glas na sve strane, sve od Zagreba do Hvara pa do Bosne da ste nepopravljivi hedonist na što upuæuju knjige »Kokot u vinu« i »Kokoš in the Rye«. Te ste knjige pisali kao pedesetogodišnjak i alegorièno ste se osjeæali kao kokot u vinu. Koja alegorija obiljeava Vaše umjetnièke šezdesete? Kako zapravo ivite, zbog èega i dopustite i nama malu peckavost: zašto? Mujièiæ: Hvala Bogu, ivim dosta loše. A to je dobro. Naime, mnogi ne bi rekli, ali ja ivim kao nikada, ivot je za mene u ovome trenutku paradiso. Ljepota ivota je najbitnija, i kada znam da su mi zdrave kæeri, unuka, ena, prijatelji i oni koje volim. Dogodi li se nešto bilo kome od njih, ne vidim tu smisao ivotu. No, dragi Bog je trenutno dao da je sve na svome mjestu. Što se tièe materijalnog ivota, ivim vrlo skromno jer mi ne daju raditi, pa mi ne daju ni novac. No i to sam dijelom sam odabrao. Mislim da sam prvi èovjek koji je nakon neprekinutog tridesetogodišnjeg radnog staa otišao u slobodnjake. Odluèio sam da mi nitko više ne bude gazda, i shvatio sam da ne mogu ivjeti bez prave slobode. Ne mogu suraðivati s ljudima koji æe mi reæi: moja je zadnja. Kada sebi naveèer kaem: tvoja je zadnja, onda se sloimo obadvojica, i ja i ja. To je ono što je bitno. Mene u mojim godinama radno mjesto više ne èeka. Kada govorimo o onom zapadnom civiliziranom svijetu, ljudi moje karijere i imena sjede i nazove ih se jednom tjedno da nešto kau i pošalje im se velika lova. Oni ive kako Bog zapovijeda. Na alost, ja ivim ovdje. Što se tièe moga hedonizma, upranjavam ga u svim moguæim situacijama, mada si ga ne mogu èesto priuštiti. Sreæom, postoje skupine ljudi i prijatelja kojima je stalo da me vide u svojoj blizini, a to su i bogati ljudi, veæinom mlaði, koji misle da su uspješni a i nisu , samo imaju veliku lovu. Pozivaju me na neka druenja, a ja im poslije prvih petnaestak minuta kaem da sam njihov intelektualni escort. Dok njihovi stariji kolege plaæaju mlade cure da se s njima pokazuju, oni »unajmljuju« Tahira da se s njime drue. Onda uspješno preprièavaju moje replike koje im ja poklanjam, jer uvijek mogu smisliti bolje i nove. Oni, eto, na taj naèin postoje. Razlika izmeðu umjetnièkih pedesetih i šezdesetih je da se sada tee mièem jer sam operirao kuk, ali imam jednu znamenitu uzreèicu koja glasi: promijenio sam više kukova nego brakova. Oni koji u ivotu misle da im je uvijek za sve netko drugi kriv, oni mijenjaju brakove, mijenjaju ovo i ono i imaju lovu. Ja sam promijenio samo kuk. S druge strane falilo mi je kazalište i napravio sam ga na Hvaru kao i festival knjievnosti. U stanju sam, za razliku od nekih koji to trae od drave, neke stvari napraviti sam. Sve mogu napraviti ako me veseli, ako ne, onda se kupam i razmišljam o enama koje sam propustio i više o onima koje su propustile mene. Nikada nisam ni mislio da ivot koji nam je dat treba ivjeti do kraja. Dok je lijep treba ga uivati, onog trenutka kada postane nepodnošljiv, imamo pravo sami ga sebi oduzeti. Kada ja to kaem javno, svi se hvataju za glavu i vièu da sam luðak, ali ja to nisam. Ne pada mi na pamet da dijelim savjete o tome da se treba upucati ako ti nije lijepo ili da æu se ja upucati, ali elim reæi da je ivot ivot dok je dobar!. I da smo mi njegovi iskljuèivi vlasnici. Begoviæ: Što je u tom sluèaju s vašim islamom? Ne elim Vam vaziti, ali samoubojstvo je za muslimana veliki grijeh. Mujièiæ: Kada bi islam do kraja spominjao samoubojstvo, kao jedan od najveæih grijehova, onda se samoubojice ne bi vezale eksplozivom i ulijetale u autobuse pune ljudi ili u sinagoge. Ako oni misle da je to ubojstvo protivnika, u redu, ali je to i samoubojstvo. Prema tome, niti jedna konfesija sa svojim dogmatskim tumaèenjima ne moe a da ne upadne u tešku kontradikciju. Što to znaèi, moda bih mogao postati veliki musliman kada bih se vezao velikom kolièinom eksploziva i zagrlio, primjerice, Milana Bandiæa a pred oèima Pavla Kaliniæa, struènjaka za terorizam? U èemu je štos? Hoæe li tada Tahiru, napokon, biti sve oprošteno? Ono ju je skrojio po sljedbenicima. Tahir Mujièiæ saèuvao je svoje ime jer nije mjeri i liku Tahirovu, a on ju je, nimalo sluèajno esencijal- podlegao njegovu autoritarnom utjecaju. To je alibirao jedinim nekompromitinovotvorinu, i dao joj nov ivot - smislen i potentan poe- ranim, ivim i istinitim ciljem svake dobre poezije — igrom, tièki kontekst. K tome, posve neobuzdanom. Lucidno je i èudesno Onaj svijet, mnogih poetskih nekretnina u hrvatskom stihu koje nije svijet poslije ivota, nazvati tahiretom. Stoji mu baš k'o salive- U Vlaškoj 99 veæi broj èine poetske freske na, dakle. Autor, meðutim, spašava svoju naslov 'Muslimanske' pjesme iz Vlaške. Kao najdostojniji i najdarovitiji odljev ponajveæeg mor od preciznih egomanijaèkih i pseudointelektualistièhrvatskoga modernistièkoga pjevaèa Ivana Slamniga, on se kih knjievnih radijacija. Podrivati znaèenja u sebi i izvan sebe, domaæeg ludièkoga pjesništva. Njegova bi snièki je posao najvišega reda. Slijedeæi taj trag, Mujièiæ BEHAR 83-84 17 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ vlastitu proizvodnju stihova oèito nikada nije drao misijom dostojnom kozmièkoga znaèaja. Zasigurno znajuæi da je pjesništvo posao od samoæe, on je prebirao po sebi i po širini i po duini, nabasavao na sjene drugih i, vrlo vjerojatno, èesto se èudio vlastitoj. Samo tako mogu si objasniti put koji je prošao od pjesnièkih zbirki Kokot u vinu, Kokoš in the Rye, Irski Iranec i Iranski Irec, Zvonjalice für Cvite, Causa Portugesa, Primopredaja ili Divljim Tahiristanom do ove knjige. Identitarna pitanja i u ranijim autorovim knjigama bila su nimalo nevana poetska roba. Uopæe, on voli groteskom odgone poštuje. Ipak, najeksplicitnija mjesta autorova identitarna voriti na sadraj iz stvarnosti. Jednakovrijedne èinjenice auto- strukturu koja efektno istièe zvukovne i znaèenjske slojeve. Mujièiæevi kalamburi iznose na svojim leðima male faU knjizi Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, koja bulativne jezgre. Gotovo kabaretski ugoðaj u ovoj poeziæevu duhovno-empirijsku šifru, moda i legitimacijsku ji odèitljiv je i na planu motivskog repertoara i na formalnokrialjku za kakve neliterarne oèi. Vizualno, a kad je rijeè o autorovim slobod- 18 BEHAR 83-84 KNJIEVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ nim stihovanjima, moemo reæi da je opet posrijedi odre- na kojima ne sjede ivi veæ oni kojih nema... Paradoks koji i u sonetima i u nekim drugim obaveznim formama. Ako je centralno obitelji Mujièiæ. On je uskraæuje za moralizam, poetskoj obradi, ena kao generator proizvodnje svijeta i ali zato u nju investira mnogo što od hedonistièke trošivo- pjesme — nene su ovdje barem iznevjerena oèekivanja, ako sti ivota te na ideologijske dogme reagira oštrim i hu- ne i kulturološki kratki spoj. U ovim njegovim humaniziraju i unose puno smijeha u zapravo turobne pjesmama, i valjda jedino u njima, nema karikature, premda ivotne sudbine. Autoru je, dakle, u Vlaškoj 99 naprosto ska, duhovno i egzibila blia deskriptivna i stencijalno solidarna s... Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan metapoetski narativna logika pjekršæanskom sredinom, projekt pjesništva koji se ne sablanjava pred sme, kolokvijalni lirski s agramerštinom, sa idiom èas ispisan na srednjoeuropskim du- kulturom teksta, pred mnogolikim hrvatskom standardu, hovnim inventarom, ali ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, kako èas na bosanskom; u toplini svoga doma knjievne tako i graðanske. Mujièiæev lirski lizmima uopæe, ali i po znaèajnoj kolièini bosnizama i losubjekt ili, rekosmo veæ, Mujièiæ osobno, te dvostruke stvar- kalnih bosanskomuslimanskih govora i èesti, ali ne i agrenosti vidi poèesto u komiènoj napetosti i naopakosti. Tako, sivni, obrasci narodnog, epskog diskursa. U ra- marno i brino ih poštelavajuæi za univerzalnije uši. Tri pjesme, objavljenje u prethodnoj autorovoj knjizi, meTahiru Mujièiæu se saudad prelio u sevdah. Nama se ðu još ponekima, uvrštene su i u ovu knjigu, i svakako su njegov sevdah omilio. MoJa sam imao stotinu prilika da se naljutim na Zagreb jer da netko moe, ali ja, me je moja radoznala priroda odvela u razne pustolovine. U Pariz su pristigli Španjoluz ormariæ, mali pro- ci, Rusi, Talijani, nema nacije koja nema tamo svog intezor i uski krevet. Nu- lektualca ili umjetnika i svi su oni danas Parilije, graðani nik i kupatilo je bilo u Francuske, osobe koje ništa nije omelo da zavole grad kohodniku, a kupanje jih ih je katapultirao u svijet umjetnosti. Ni kritike recenzeodobreno samo jednom tjedno. Ipak, kad je vani pljuštala nata, ni francuske ene s kojima su imali nesretne brakokiša ili bila cièa zima, bio sam sretan da imam krov nad ve, ni odbijanje salona da izloe prvo djelo, a onda kad su glavom. Sreæa najèešæe zavisi od okolnosti, ako niste u još prošli kroz taj mraèni pustolovni tunel — oni su Picasso, gorem, onda je vrlo dobro. Miro, Daly, Modigliani, Schagall... U rodnom gradiæu sam proveo svega tri mjeseca, a Zagreb sam zavolio polako, natenane i prvo mi se svi- ovdje sam veæ dvije treæine ivota. Zagreb i ja se dobro dio Zrinjevac u kojem razumijemo, zapravo još i danas znam raste- Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju volimo, kaem volimo reæivati dušu ispod gdje lee moji roditelji Marta i Šukrija veæ jer je i on sigurno meonih visokih platana ne volio, inaèe ne bih glatke srebrene kore. Tko proðe tu mogao isprobati sve Predlaem psihijatrima kraj grobnice moda æe se nasmiješiti, nije loše, moje prirodne znatieda svoje depresivne zašto biti patetièan kad svete knjige kau da se lje. Èak i neke sulude pacijente vode tamo, ideje koje sam sanjao neka prošeæu i uivaju tamo gore ivi rajski i bez problema ovdje sam ostvario, u arhitekturi austrouprimjerice, pokrenuo garskih fasada sa anðelèiæima, u igri svjetlosti ispod širo- sam dva nova kazališta iz nièega i još danas uspješno rakih krošnji i više æe im to pomoæi od tableta koje inaèe de, a prohujalo je veæ pola stoljeæa. Tko proðe kraj grobnice moda æe se nasmiješiti, mrzovoljnih ljudi s kojima znam biti ponekad okruen. Kad tamo gore ivi rajski i bez problema. Ako imate neprilika, egzistencijalnih ili po- na, sam kriv, dosta sam radio pa sam stekao i nešto oposlovnih, nije kriv grad, moda ste vi sami napravili neke nenata. Bio sam s njime u prisnim odnosima kao i onaj Stjepan plemeniti Miletiæ, prvi i najbolji intendant HNK 1894. U toj istoj intendantskoj fotelji ja sam se našao 1980. U svakom gradu postoje neki takvi prolazni vani ljudi koji su kastriranih osjeæanja, koji ive samo za goli osobni interes, a kako su odluèujuæe zvjerke u njihovom mandatu grad zaraste u korov. U Zagrebu se naðe i ponešto u zadnje vrijeme što ne volim, primjerice, maloljetni ulièni terorizam. Djeèaci skriveni mrakom šaraju nebulozne crtarije po èistim tek obojenim fasadama. Nemaju mašte i ambicija da nacrtaju nešto lijepo ili ispišu duhovitu i pametnu poruku, kad su veæ riješili da se dopisuju na mjestima koja tome ne slue, nego samo zagaðuju zidove da ih se prolaznici stide pogledati. Stranci, turisti zure u te zidove odgonetajuæi što te nacrtane škrabotine znaèe. Sorry, ne znaèi ništa ni na jednom jeziku. Je li to makar njima lijepo? Nije, ne moe biti, ali je to ona ista frustriranost kao kod pobješnjelih navijaèa kluba koji bacaju vatrene petarde herostratski uivajuæi jer su sami sebi heroji manijakalnog rusvaja. Ima i mnogo mjesta u Zagrebu gdje se moe u miru odmoriti duša. Gornji grad, stari, dobri Maksimir, cvjetni Bandiæev park uz jezero Bundek, egzotièna oaza bilja Botanièkog vrta pa ako hoæete i najljepši trg sa svjeim aranmanima oko zgrade HNK, zatim šetalište uz Savu s modernim skulpturama tamo kod Boæarskog doma gdje moete prošetati usamljeni, tamo je svatko sebi najbolje društvo. Tamo ispod Sljemena je travnati Cmrok odakle se dobro vidi Zagreb i tu je šetajuæi sabirao misli naš veæ pokojni poznati pisac. Pišuæi ove zaljubljene retke o Zagrebu pokušavam mu vratiti dug. On mi je, kad sam u njega stigao prije šezdeset i pet godina bio potpuno nepoznat, dokotrljao sam se u sporom putnièkom vlaku iz Bosne. Sad mi je on više od rodnog grada iako sam u njemu doivio tolike neprilike da bi ih do sutra mogao nabrajati. Pa zašto ga onda toliko hvalim? Zato što se jedino kritièkim odnosom ide provjerenije dalje, nauèiš se izbjeæi grebene, prepoznati prave prijatelje, zavoliš ljude koji su te potapšali kad si veæ mislio da toneš. U vratolomnom umjetnièkom poslu mnogo je takvih nervoznih situacija koje drugi ne vide dok se kuhaš u vlastitom loncu rezignacije, dok odgonetaš dnevne dileme i sumnje u vlastite ideje. BEHAR 83-84 27 ŠETNICA METROPOLE Sjeæam se dobro da sam jednog jutra, bilo je to prije se ne èuje, imate dojam da ste iskopèali sve veze sa svijepedesetak godina, kada sam proivljavao jednu od takvih tom, a ispod vas, na dohvat ruke, su pohranjene povijesne intimnih nedoumica otišao u Botanièki vrt, sjeo na klupu poruke, vapaji, bune i preporodi, uène polemike i prièe ispod drveta na kojem je na latinskom pisalo njegovo ime prošlih stoljeæa. U posebnom trezoru sa sedam brava je i zemlja gdje raste, pa sam ono što ne smije uništiti ni jedan sat vodio unakrsni elio sam o tome mom Zagrebu snimiti jedna elementarna neporat sam sa sobom. Tada sam veæ imao osamdeset ali se ništa ne iznosi. Tada sam samo treba napustiti na veæ imao osamdeset godivrijeme. Obnovio je katedralu, projektirao niz javnih i sanosti. Tamo veselu cvrkuæu ptice kao u planini, ali èim kralnih objekata, a arhitektonski osmislio mirogojsko groiziðeš tu je eljeznièka postaja i zaglušna buka grada. Taj Keremvatom, renomipuh, taj nacereni rani slikar Omer zamišljeni, poMujadiæ, rodrugljivi kajkavac dom iz Bosanske je inspirirao KrleGradiške, mogu u da napiše svojoš nabrajati ju najbolju knjibrojna pridošla gu. Ako samo jedan alat niste tamo bili, pri ruci - voljeli skoèite jednom i su ovaj grad i nisjednite gore u èikada se nisu taonicu, ni muha osjeæali stranci. Dotad je soèna izvornost bila dopadljivo èaršija kriomice trese od smijeha. Bez zadrške ovaj lik èeka svojstvo spontane geste i rijeèi svih Bošnjaka, pa i šire Bo- svoga bošnjaèkog Servantesa. Iako traje Bosni draga baština romantiènih sevdalinki i pobose dosegnuti mir Bošnjacima ukazao kao spas, stanje osa- nih ilahija, ljubavnih zanosa i pogobojaznih hudbi i kudbi kaæenosti ljude koji dugo pamte podsjeæa na pradavna iz starih i novih damija. U svakodnevni ivot upleæu se vremena kad se Bosna hrvala s troglavom adahom u likovi mnogih šehita iz nedavnih bitaka za opstanak; uz agoniènom snu iz prastarih mitova. Istrebljujuæi genocid njih su i stari šehiti što lee u oronulim turbetima. Dogaða se bogata proetost duhovnih i tjeleduše s još nezacijeljenim ranama. Sreæom je u bošnjaè- snih emocija, a sve to danas u zamamnoj ponudi novoga kom narodu ostala iva i mitska vjera u nafaku, u bolje, potrošaèkog društva. Bošnjaci su provukli se kroz klance, preNa tragu podsjeæanja na staro doba i ivot u novom ko razbojišta rata. Sada imaju upola manje djece i rodbine izabrao sam tri bošnjaèke narodne prièe, i oformio ih u pobijeni ili rastureni po svijetu , ali dat æe Allah, bit æe nimeta i hajra. I komšije drugih vjera se... Makar voli èude šta se dogaða; ko da se boje prebrzog opolijep ivot, ne voli da mu svaki èas za vratom ravka Bošnjaka. Meðutim, davranisanje neæe prebrzo iæi, jer sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep i- æara dobiti od ovog ili onog posla. Najvanije vot, ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od ovog ili onog posla. Najvanije Bošnjaku je da zadovoljan više nego bogat i moæan bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego bogat i moæan. Jer samo tada kad mu je dnevni posao lagani suvremeni dramolet s igranjem i pjevanjem. Sve se lahak teret, moe kolajli uivati u blagodatima koje mu dogaða u davnom šeher Sarajevu. GLUMAC PRVI: Jesam, horan sam, a evo donio sam fenjer, i fes s kiæankom. VODITELJ: Dragi gledatelji, ja æu biti kadija, a vi zamislite da smo svi u Bosni, u šeher Sarajevu. Glumci odlaze a na sceni ostaje sam kadija koji se maskira natièuæi na lice bradu s brkovima, i na glavu stavlja bijelu ahmediju. Tijelo ogrne dugim zelenim ðubetom. Donose mu udobnu kadijsku fotelju i pred njega stave lijep stoliæ od rezbarenog drveta, na kojem je snop debelih kadijskih æitaba,i na njima malo bakreno zvonce. Izvana se zaèuje buka teških kundura uz drvene basamake. Ulazi jedan karakol, to jest uniformirani noæobdija i sa sobom vodi postarijeg èovjeka. KADIJA slubeno : Šta je, što si doveo tog ihtijara? KARAKOL Krutog dranja : Sinoæ sam ga ufatio da hoda po mahali bez fenjera. KADIJA: Znaš li ti da si prekršio valijinu jemin-fetvu? IHTIJAR: Ne, nisam prekršio fetvu. KADIJA: Pa kako nisi kad te je ovaj karakol uhvatio da noæu hodaš po mahali bez fenjera. IHTIJAR: Fetva mene promašuje. KADIJA: Telal je po mahalama vikao da sve Sarajlije moraju noæu hodati s fenjerom u ruci. IHTIJAR: Jeste, ali ja nisam Sarajlija. KADIJA: A odakle si? IHTIJAR: Ja sam iz Banloza. KADIJA kima glavom lijevo i desno : E, od sada da znaš - i ti moraš hodati s fenjerom, jer ako te naðe ovaj karakol bez fenjera, ja æu te poslati na tri dana i tri noæi u ledeni zindan. Karakol i ihtijar odlaze E, baš me umori ovaj èudak iz Banloza. Neka malo zasviraju i zaplešu momci i djevojke, da dušom odahnem. Glazbeno pjevni i plesni predah Opet scena kao malo prije. Kadiju iz polusna probudi buka uz basamake, štropot koraka i ulaze poznata lica: Karakol i Ihtijar. Kadija ih zaèuðeno pogleda KADIJA: Opet vas dvojica. Ihtijaru, juèer sam ti rekao da paziš šta radiš. KARAKOL: Opet je prekršio valijinu fetvu. KARAKOL: A gdje ti je svijeæa. KADIJA: Jah, nema svijeæe u fenjeru. IHTIJAR: Ti mi nisi ništa rekao za svijeæu, nego samo da moram noæu hodati s fenjerom. Na pozornici pet, šest glumaca i dvije, tri glumice u razgovoru. Svi su oni ljubitelji kazališne umjetnosti, dakle dramski su amateri. VODITELJ srednjih godina : Glavno je biti ukorak sa svojim vremenom, znaèi baviti se današnjim ljudima i dogaðajima. GLUMAC PRVI: A pripremili smo tri prièe iz ivota stare Bosne. VODITELJ: U tome i jeste izazov. Dok mi prikazujemo kako je to nekada bilo, naši gledatelji dobro znaju kako je sada; šta se dogaða u Haagu i u Zagrebu, pa u svojoj glavi usporeðuju: Imaju li šta aliti za prošlošæu ili nemaju. GLUMAC DRUGI postariji èovjek : Ja imam šta aliti? VODITELJ: A šta je to, na primjer? GLUMAC DRUGI: Što više nisam mlad i zaljubljen. VODITELJ: Raduj se što ti starost još nije sjela na leða, pa se ovdje s nama zabavljaš glumom. Hajde da te više ne gledam. Ihtijar i karakol izlaze. KADIJA: publici Svakakvih insana ima na svijetu. Tako su nekog Bosanca pogodile dvije nevolje u isti dan. Jednog jutra èulo ga se kako u avliji kuka i plaèe na sav glas, a malo iza toga smijao se i pljeskao rukama od veselja. Komšije su mislile da je pobenavio, pa mu nitko nije ni prilazio, jer su ga znali kao svojeglavo èeljade. Predah s pjevanjem i plesom Zabavljaèi izašli, kadija se probudio, i obraæa se publici. KADIJA: Eto što vam je kazalište. Zaèas proðe dan i noæ, i ja sam opet u svojoj skemliji kao i juèer, i èujem teške korake uz basamake. Bezbeli dolazi opet karakol s onim uvrnutim ihtijarom. Tako se i dogodi, pa njih dvojica uðu kadiji u odaju. KADIJA: Zar opet vas dvojica? KARAKOL: Opet je prekršio fetvu. IHTIJAR: Nije istina: Evo fenjera i evo svijeæe. KADIJA gleda u karakola : Pa što si ga doveo? KARAKOL: Ali sinoæ nije imao upaljenu svijeæu. IHTIJAR: Ništa nije reèeno da svijeæa mora biti upaljena. KADIJA: Hah, nije reèeno. Ma dosta mi je vas dvojice. Karakolu : Šta si toliko najašio na ovog starog èovjeka. IHTIJAR: Jest, kadija, on mene proganja što ne dam svoju jedinicu Zejnebu za ovakvog konjusiju. KADIJA: Blago : Ma nemoj tako, nije on loš èovjek; malo je tvrd ali æe se smekšati kad se oeni, i kad tebe poljubi u ruku kao svoga drugoga babu. KARAKOL: Ako treba ja æu ga sad poljubiti i u ruku i u obraz. Karakol prilazi i ljubi ihtijara. KADIJA: E,takve vas volim obojicu. Bit æe i od mene hedija kad bude vjenèanje. IHTIJAR: Ali ne dam mu ništa od miraza. KARAKOL: Meni je na srcu Zejneba, a ne miraz. IHTIJAR: Èuo si ga, kadija; to stavi u svoj tefter, da se ne zaboravi. KADIJA: Sad hajte kuæi ko dvojica svojih. I neka vam je hajirli dogovor. Karakol pod ruku odvodi ihtijara. KADIJA publici : E, takav je moj poso. Uvijek mi je drae ljude miriti, nego kanjavati. A ja odoh malo do æenife; nešto mi u drobu burlja. Jutros preda me ena stavi kus masna bureka od juèer, pa valjda, to je. Kadija odlazi, a ulaze pjevaèi i plesaèi. Glazbeno - plesni predah Odlaze zabavljaèi, vraæa se kadija i sjeda na svoje mjesto. KADIJA: Sad sam lakši za dvije, tri oke. I vidio sam dolje u halvatu da neki èekaju Tada zvoncem sa stoliæa zazvoni kao znak da mogu nove mušterije uæi. Zaèuje se trvor i buka uz basamake; pojave se trojica ljudi srednjih godina, malo plašljiva dranja, jer kadija je bio veliki autoritet za turskih vremena. KADIJA: Bujrum, što ste došli? NAJSTARIJI: MI smo trojica braæe iz Pofaliæa. Iza našeg rahmetli oca ostalo je blago, koje smo trebali podijeliti, a bilo je sakriveno na jednom mjestu, u hambaru. Otac nam je na samrti to otkrio. Sutradan kada smo babu smjestili u mezar, odemo mi naæi to blago, a kad tamo - blaga nema; netko je bio bri od nas trojice. I sad ne znamo šta æemo i kako æemo. Dragi kadija, daj nam tvoj nasihat šta da uradimo. KADIJA ustaje iz svoje skemlije i hoda po odaji, gleda u oèi jednog pa drugog i treæeg brata, pa upita : Je li itko drugi mogo znati za to blago osim vas trojice? NAJSTARIJI BRAT: PO mom hesabu, nije nitko, ali opet se ne zna. Allah sve zna, a insan misli da zna. KADIJA Srednjem bratu : Šta ti misliš - tko je uzeo to blago? SREDNJI BRAT: Ne mogu nikoga potvoriti kad ne znam. Molimo te da nam ti pomogneš. KADIJA se obrati najmlaðem bratu : Imaš li ti šta reæi o toj vašoj nevolji, koja vas je zadesila? NAJMLAÐI BRAT: Vallah nemam. MI smo došli da tebe pitamo. Ja æu vama sada isprièati jedan sluèaj koji se dogodio tko zna kad u Bosni. Tajno su se voljeli bogataška kæerka i sin nekog èestitog siromaha. Ali bogataš dogovori udaju svoje lijepe kæeri za sina još veæeg bogatuna, i djevojka šta moe - protiv svoje volje pristane, jer babina se rijeè ne smije pogaziti. Helem tako, prve braène noæi, kad su mladenci trebali leæi u ðerdek, djevojka otkrije svoju tajnu nevoljenom eniku, i zamoli ga da je pusti otiæi voljenom momku, da se s njime oprosti. Ovaj se desio dobrog srca, i pusti je, a ona mu obeæa da æe se brzo vratiti, jer je njen dragi u istoj mahali. NAJSTARIJI BRAT: Uh, kakva prièa, za srce me ujeda. Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo. KADIJA: Tako ta cura sva nakiæena zlatom i biserima u po noæi krene potiho iz svadbene kuæe, ali putem do njena momka susretne je hrsuz, i kad je vidi onakvu svu u zlatu i draguljima, pomisli: Evo meni lovine iznenada. Djevojka ga umiljatim glasom zamoli: Nemoj me orobiti i obešèastiti, jer od nevoljenog bogatog mladoenje, koji me èeka u ðerdeku,idem se oprostiti s voljenim, za kojeg se nisam mogla udati jer je siromah. Kad to hrsus èuje, suze mu udare na oèi, i on je pusti. BEHAR 83-84 31 DRAMA SRADNJI BRAT: Evo su i meni suze u oèima. Dragi kadija, kazuj šta je dalje bilo. KADIJA: Kad je siromašni mladiæ svoju dragu ugledao ljepšu nego ikada, osjetio je ðenetsku sreæu, a djevojka mu reèe: Moj nevoljeni mladoenja pustio me da se s tobom oprostim, i evo znaj da tebe volim a ne njega, ali sam pred kadijom dala svoju rijeè da æu mu biti do smrti vjerna, i molim te da ne uzmeš moje djevièanstvo, nego me pusti da se ovakva nedirnuta vratim onome za koga sam vjenèana. A tebi voljnom sam došla ovo kazati i da se u raziluku bez ljutnje oprostimo. I kako je tom dobrom momku bila draa èast njegove voljene nego trenutni uitak, on je poljubi u èelo, i rekne: Sad idi, uvijek æu te voljeti. I tako se djevojka sretno vratila kuæi nevoljeg, ali ga je uvijek poštovala jer je èestito postupio. NAJMLAÐI BRAT: Baš je bila teška i ta odluka. KADIJA: Eto, pa ja sad vas trojicu pitam - šta mislite, koji je od one trojice - bogataški sin, hrsuz ili sin siromaha veæu rtvu uèinio, kada su tako plemenito sve trojica postupili prema nesretnoj djevojci? Koji je od njih trojice bio najplemenitiji èovjek? Stao kadija ispred najstarijeg brata i èeka njegov odgovor. NAJSTARIJI BRAT: Najplemenitiji je bogataški sin, jer on je svojoj buduæoj eni s kojom treba provesti èitav ivot, dopustio da ona iz ðerdeka noæu ode oprostit se od momka kojeg voli. A šta ti misliš, srednji brate? SREDNJI BRAT: Najplemenitiji je sin siromaha, jer je iz svojih ruku prepustio drugom voljenu djevojku, a koja njega isto tako voli. KADIJA stane pred najmlaðeg brata : A šta ti misliš, od one trojice koji ima najplemenitije srce? NAJMLAÐI BRAT: Pa to je lahko odluèit - hrsuz je najplemenitiji. Jer njemu je bilo najtee ispustit iz ruku bogatu sermiju koju je na sebi nosila ta djevojka. Druga dvojica ništa nisu izgubila u parama. KADIJA: E, to sam htio èuti. Bez okolišanja sad reci braæi kako si ti oèevo blago izvadio iz tajnog gnijezda, eleæi ga saèuvati samo za sebe. NAJMLAÐI BRAT: Ma, kadija, kad me tako u glavu pitaš - Jesam, jer je otac rekao da trebamo podijeliti blago prema broju djece koju koji od nas ima. Tako bi najstarijem pripalo najviše, a ja bih dobio najmanje, jer imam samo jednog sina i najtanje sam nafake. KADIJA Drugoj dvojici braæe : Nemojte mu zamjeriti, jer on je sebe smatrao zakinutim, pa je runo postupio. Hajte kuæi, i vas trojica lijepo sjednite ko roðena braæa i u miru odluèite hoæete li tako uèiniti kako vam je otac odredio, ili drukèije. Nekome je Allah dao veæu nafaku, pa ima više od drugih i u imanju i u djeci, ali taj je duan po islamskim æitabima pomoæi koliko moe onome s tanjom nafakom. Kadija gleda braæu redom u oèi i na kraju kae : Jeste li kail tako uèiniti? Vas trojica sami sebe znate najbolje. SVA TROJICA BRAÆE u jedan glas : Jesmo, jesmo, jesmo. To æe vam dragi Allah upisati u veliki sevap. Za njim i druga dvojica sebi u njedra potiho : Hoæemo, hoæemo. KADIJA publici : Eto, moji insani, vidjet æemo hoæe li ispuniti što su obeæali, jer pare su velike zavodnice - kad ih dobiješ u ruke griju te nekom nepoznatom èarolijom, od koje se ljudi teško odvajaju. Ali ako ta trojica braæe ne donesu desetinu blaga, zaptije æe ih dovesti preda me, i ja æu ih smjestiti na koji dan u zindan, da doðu pameti. Jer je grabljevina i pljaèka na sve strane uhvatila maha. JEDAN GLEDATELJ Iz publike : Za nas Bošnjake ima jedna tea stvar od korupcije i mita na svakom koraku, a to je da nam je domovinu Bosnu više od polovine prodrla Republika srpska s policijom od osam stotina izvršitelja, meðu kojima je veæina u Srebrenici zanat izuèila. I tko bi se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon? A Europsku zajednicu zbog toga ne boli glava. KADIJA: Ne smijemo gubiti nadu, jer Europa s nama Bošnjacima ima davnašnje kulturne veze. On valjda nije znao šta je to dram, a to je teina 3,207 grama, pa je tu malu bosansku mjeru poveèao na englesku funtu mesa. Baš o tome kazuje naša završna ujdurma, koju æete vidjeti kad se ja malo odmorim, a vi dotle uivajte u ljepoti pjesme, igre i plesa. Glazbeno-plesni predah KADIJA ponovo maskiran i horan, zvoncetom daje znak da mogu dovesti nove sranke; ulazi ena u bosanskom zaru i pod valom, a iza nje kadijski pisar. PISAR: Ova hanuma eli s tobom razgovarati. HANUMA: Jeste, dragi kadija, imam jedan naum, ali to mogu reæi samo tebi nasamo. KADIJA pisaru : Ti izaði. KADIJA: Peke, peke, hanuma. Ali digni valu s lica, jer to pred kadijom nije grijeh. Ja sam insan od Allahova posla. HANUMA die veo, i ukae se lijepo lice sredovjeène ene : Došla sam ti jer me je muka natjerala. KADIJA: Kakva muka, bez okolišanja mi reci. HANUMA: Hotila bih jedan sahat sjedit na tvome mjestu i presuditi dvojici trgovaca iz èaršijskog bezistana. KADIJA: Aman, ja rabi. Takvo što nisam nikad ni u æitabu našao. Kai zbog èega bi sudila tim trgovcima? KADIJA: Pa time je uèinjeno lijepo djelo. HANUMA: Ama je taj prvi trgovac posudio dukate drugom pod peèatom, ako dug ne vrati za tri godine dana, da æe mu odrezati dram jezika. KADIJA: Kakav šejtanski domišljaj!? HANUMA: Jeste, dragi kadija, i danas je taj rok prispio. I za èejrek sahata, kad se zaèuje ezan s damije, ovdje æe pred tebe doæi ta dvojica trgovaca. A jedan od njih je moj zakonski èoik Omer, a drugi je najbogatiji trgovac u èaršiji, po imenu Jehudija Salamun. KADIJA: Uh, kakva zavrzlama. Ja moram štititi Sultanov zakon da su sve vjere ravnopravne u svoj turskoj carevini, pa i u Bosni. I da se peèatovani ugovori moraju poštivati. HANUMA: Sve ja to znam. Uèila sam u Gazi Husrevbegovoj medresi, KADIJA: Pa šta bi sad trebalo uraditi? HANUMA: Ja sam donijela nešto preobuke za kadijski izgled. To mi je ostalo iz medrese, gdje smo mi djevojke igrale se prikazanja ugursuza Karaðoza. KADIJA: Jok tako, nego æeš ti na svoje lice staviti ovu moju bradu s brkovima, koje ja nosim podvezane ispod ahmedije. I moje æeš zeleno ðube obuæi. HANUMA: Ja sam donijela èaðe za podoènjake. KADIJA: A glas, kako æeš se i govorom u me preuminuti? Ovu ulogu moe igrati muško lijepog enskastog lica, jer je veæi dio teksta u muškom nego u enskom liku te uloge. HANUMA promijeni enski sopran na muški bariton : Svašta sam ja izigravala kad sam bila u medresi; ne beri brigu, nego daj da mi to sdeveramo. Kadija skida bradu s brkovima, a hanuma ih na svoje lice stavlja; kadija joj namjesti ahmediju na glavu, i skine ðube, pa ga ena obuèe. Hanuma izvadi ogledalce i èaðom podvuèe podoènjake, bore na èelu i oko usana. KADIJA zadovoljno : Bogme, ispade bolje nego što sam hesabio. Èuje se ezan s minareta za podnevnu molitvu. HANUMA muškim glasom : Dobro je,efendija, nego da ja sjednem u tvoju skemliju, a ti se ukloni. Je li ovo zvonce da stranke mogu uæi. KADIJA: Jeste, ja æu se skloniti iza perde, da slušam kako ti to radiš. Kadija odlazi iza paravana, a hanuma zvoni zvoncetom. Ulazi pisar i s njime dvojica ustrašenih što moraju stati pred kadiju. Pisar se zagledao u kadiju, jer vidi da druèije izgleda HANUMA kadijskim glasom pisaru : Šta si blehno u me. Idi dolje u halvat, a ova æe dvojica kazati šta ih je dotjeralo k meni. Pisar odlazi, a hanuma se strogo obrati prvo muu Omeru, koji naravno ne prepoznaje svoju enu u liku kadije : Ti si nešto skrivio dok si tako uplašen. Govori u kakav si belaj upao. OMER: Uèeni kadija, ja sam Omer Bejtiæ, trgovac, koji sam od ovog svog prijatelja a dobrog èovjeka po imenu Salamun, najbogatijeg u bezistanu, prije tri godine posudio trideset kesa dukata, da otvorim ispred sebe duæan, ali mi nije krenulo kako sam zamišljao, pa sam sada u velikoj nevolji. HANUMA-KADIJA: Posudio, kaeš; je li potajno, na rijeè ili s jazijom i peèatom. OMER: Dragi kadija, s jazijom i peèatom, i danas je taj rok kad moram dug podmiriti, a nemam odakle. Eto, to je moj zeher. HANUMA-KADIJA: A ti trgovèe Salamune, jesi li donio jaziju s carskim peèatom da si te pare dao u ruke ovog nesretnog èovjeka. SALAMUN: Jesam, efendum kadija, evo te jazije. SALAMUN: Jest, tako smo ukajtili. HANUMA-KADIJA: A ti, nesretnièe Omere, jesi li znao šta te èeka ako ne vratiš dug? OMER: Vjerovao sam da æe mi trgovina krenuti, i bila je krenula prvu godinu, dvije, a onda sam se zaletio i u Dubrovniku za deset kesa dukata kupio trideset topova venecijanske dibe i kadife. S tom robom u svom duæanu, na lijepom mjestu u bezistanu, mogao sam zaraditi i više od trideset kesa dukata i vratiti dug, ali mi se dogodila nesreæa, iz koje sam sretno izvukao samo ivu glavu. HANUMA-KADIJA: Kakva nesreæa, zlosreænièe jedan? Kako se to doogodilo? Ja sam imao za pasom jednu kuburu, a bila su trojica plaæenih pratilaca, ali se ko i ostale kiriðije pritajiše, jer je bradonja koji su nas opkolili bilo duplo više nego nas. Tebi neæemo uzeti ništa iz ðepova, ni prstenje s ruku, ni taj sahat bezbeli zlatni s lancem preko ðemadana. Neka tebi to ostane, a sve ostale, èetnici moji junaèki, opelješite do gole koe. Tako je to bilo, dragi kadija, i svi smo bili sretni da smo ive glave spasili. HANUMA-KADIJA: Aman, ja Rabbi, nije ti lahko bilo. Ali preda mnom je tapija, i ja ne mogu mimo zakletve Sultanu, pa presuðujem da se izvrši ono što je u ovoj jaziji ukajiæeno i carskim peèatom potvrðeno. Trgovèe Salamune, jesi li donio britvu? BEHAR 83-84 33 DRAMA SALAMUN: Jesam, mili efendum. Vadi je iz ðepa i ukae se sjajna oštrica britve. Videæi šta mu se sprema Omer se strese, i zavapi : OMER: Huh, moæni kadija, moe li ikako drukèije? HANUMA-KADIJA: Ne moe; trebalo je na vakat misliti šta æe biti ako ne vratiš dug na vrijeme. Stani na po metra ispred Salamuna i dobro isplazi jezik. Omeru nema druge nego posluša naredbu. A ti ,Salamune, stani prema Omeru s britvom u ruci, ali prvo pogledaj ovamo što ja drim u ruci vadi ispod ðubeta malu preciznu vagu. Ovo je carska vaga za zlato. I ja sada u ovaj mali tas stavljam jednu zlatnu rušpu, koja je teška jedan dram. Tako æemo izmjeriti jesi li bez falinge odrezao ni manje ni više jezika nego jedan dram, kako je u jaziji peèatovano. SALAMUN se prestraši : Ako bude manje, ja mu to poklanjam. HANUMA-KADIJA: Jok, jok, ovdje se mora izvršiti pravda onako kako je ukajiæeno u jaziji s carskim peèatom, To jest, Omeru æeš odrezati ni dlaku više ni dlaku manje nego dram jezika. Ako ova vaga s rušpom od jednog drama pokae da jezièac stoji na sredini, kada ti u drugi tas staviš odrezani dio jezika, bit æe sve uredu. Ali ako jezièac za dlaku ode na jednu ili na drugu stranu, to æeš skupo platiti, jer ako bude manje prekršio si ono na što si se zakleo u jaziji s carskim peèatom, a ako bude više, eh onda si sam sebi tešku presudu potpisao. SALAMUN oèajan : Evo ja mom prijatelju i ahbabu Omeru praštam èitav dug, samo me dragi kadija, nemoj na muke stavljat da mu reem jezik. HANUMA-KADIJA: A koji te šejtan nagonio da takvu jaziju sastaviš i carskim peèatom potvrdiš? Dok sam stjecao imetak nekako mi se on uvrtio u glavu da bude moj savjetnik, i uvijek me upuæivao šta moram uraditi. On mi je došapnuo dram jezika, kao radi sigurnosti da æe mi dukati biti vraæeni. Zbog toga mi je u ludosti došlo, da takvu jaziju sastavim. HANUMA-KADIJA: Uh, ta ludost je prekabasta, ali se mora izvršiti ono što je jazijom zapisano; Salamune, rei duniku jezik, kako je u tapiji peèatovano! OMER Vapijuæim glasom : Nemoj, dragi kadija, oprosti mu, jer mi je dobro elio kad mi je dukate posudio. SALAMUN: Omere, ti si moj najbolji i najdrai prijatelj. Halal neka su ti onih mojih trideset kesa dukata. KADIJA: Najmanje što mogu uèiniti da te halasim teške krivnje, što si poelio proliti muslimansku krv, jeste da za kaznu odmah ovdje poloiš dest kesa dukata. SALAMUN sretan : Hoæu, svijetli kadija. Iz dubokog ðepa širokih šalvara vadi kese i stavlja ih pred kadiju. I sad ti Salamune, priði ovamo i svojim idovskim pismom stavi svoje ime i prezime. I ti, Omere, priði i potpiši se bosanskom arebicom. Obojica prilaze i potpisuju. HANUMA-KADIJA: Moete iæi, a drugi put pamet u glavu obojica. Dukati lijepo sjaju, ali ljudsku narav smuæuju. Salamun i Omer zahvaljuju i odlaze, a hanuma klone od umora. Iza paravana izlazi pravi kadija. KADIJA: oduševljen : Nisam znao da mi ovako pametnih ena imamo. Šteta je što po islamu ne moeš biti moja pomoænica. HANUMA skida ðube i demaskira se, na ogledalce maramicom briše èaðu s lica, i zaèas je opet pravi kadija s bradom i brkovima, a ena u zaru, i spremna otiæi. HANUMA: Mnogo si mi pomogo da svoga Omera izbavim iz nevolje. Odsad æe on drukæiju pjesmu pjevati, kad mu noæas u mehkom dušeku kaem pred kojim se kadijom tresao od straha. KADIJA: Ove kese dukata ti si zasluila i nosi ih kuæi, da se Omer pripomogne u trgovini. Hanuma s kolebanjem uzima kese dukata. A sada moraš izaæi na drugu stranu da te ne vidi moj pisar. Hanuma izlazi na tajna vrata iza perde, a baš tada ulazi pisar. PISAR trepæe oèima, jer mu je kadija opet kao onaj stari : Bogami æu morati nabaviti ðozluke, jer kad sam uveo onu dvojicu trgovaca, drukèiji si mi se èinio, a sad si opet kao onaj stari. KADIJA: Ðozluke, ðozluke, to si dobro prohesabio. Glazba, pjesma i ples Na kraju se glumci s pjevaèima i plesaèima klanjaju publici, i tako predstava završava. Da li je to znao uzoriti nakšibendijski šejh Abdulvehab Ilhamija kada je napisao antologijsku pjesmu, biser bosanske knjievnosti, pod nazivom «Kasida», poznatiju kao «Èudan zeman nastade»? Ilhami-baba je bio iskren i ljubazan èovjek, poznat po svome znanju i uèenosti, bio je srèan, ali i razuman i kako mu se onda dogodilo da napiše nešto što æe ga doæi glave? Naime, zbog te nepodobne pjesme odrubljena mu je glava, u travnièkoj tvrðavi, godine 1821. Znao sam o tom stradanju razmišljati nakon što bi zbog nekog uzrokovanog gnjeva ili nepromišljene hrabrosti, znatielje i uitka napisao poneki tekst za kojega sam znao da æe reakcijski uzrujati mnoge. Pomislio bih u tim trenutcima da bi ivot bio ruan i besmislen kada bismo povjerovali samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i sumnju. Ilhamija je bio mudar, nije bio kao drugi, osjeæao je da je njegova mudrost dar Stvoritelja te da iz te mistiène veze proizlaze sva znanja. Ilhamija je dobro znao što piše i kuda æe ga to odvesti. Kada je dolazio pred travnièku tvrðavu, na poziv tadašnjeg vezira Delaludin-paše, da se suoèi sa svojim delatom, njegov preostali ivot postao je polusan — ništavni èasak prošlosti svijeta. Sve ene, muškarci, tolike smrti i roðenja, èvrsti maè turski nad glavom savijen kao mjesec i toliko drugih dogaðanja i stvari u tom je trenutku mogao zaboraviti, kao i bivšega sebe, jer stigao je svome središtu, svojoj algebri i odgonetki postojanja, svojemu zrcalu. Tada je, gledajuæi delatu u oèi, doznao tko je, što je i tko æe uskoro biti. Ironièno, ali istinito: susret sa delatom uvijek je ivotno produktivan. Premda bi sve to trebalo plašiti, osjeæamo ugodu iako, tuðu egzekuciju nikada ne treba posvajati. Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i potièu srdbu, koje razotkrivaju la i potvoru — treba li ih iznijeti na danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih èuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. Na raznim manifestacijama koje organiziraju Bošnjaci i islamska zajednica, prigodom nekih obljetnica i jubileja, skuplja se narod da bi odao poèast svome trajanju i prisustvu, zajedništvu i svojoj bogobojaznosti. Prièa se da je jednom zgodom jedan glumac s imamima dogovorio izvoðenje provjereno naše pjesme koje æe obradovati i razgaliti srca Bošnjaka. Da ne bi upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Maka Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pjesme «Èudan zeman nastade». Tada je nastao znakoviti tajac. Imami su ušutjeli kao da je gluAbdulvehab Ilhamija mac izvadio eljezni maè kovan u hladnoæi zore. Maè sazdan od rijeèi kojega æe narod bošnjaèki izjednaèiti s ledom i vatrom. Maè od rijeèi koji æe voditi krasnu pobjednièku bitku. Nakon poèetnog krzmanja, imami su se sabrali i odgovorili umjetniku umilnim glasom da ta pjesma moda i nije baš najbolji izbor. Glumac tada iskoristi stih iz pjesme i upita ih: šta se hoæe, zaboga? Imami nanovo ušutiše, a jedan hrabriji istupi i reèe mu: «Poštovani naš dramski umjetnièe, to je prekrasna pjesma, ali izlaeš nas opasnosti da ju netko krivo shvati i da se potom naljuti. Netko bi mogao pomisliti da mi nekome nešto podvaljujemo, a to nije dobro. » Što je mogao glumac na to odgovoriti? Moda, odustati od nastupa iz protesta, mogao je, dakako da je mogao, ali u prvom redu dvorane su bile lijepe djevojke iz KUD—a «Ðula» i nipošto nije htio izgubiti lijepi osmijeh rumene Bošnjakinje zbog pjesme nekog Ilhamije kojemu je davno prije, u nesklonoj mu prošlosti, odsjeèena glava. Ukratko, umjetnik-glumac odluèi da ovaj put izda reèenog Ilhamiju te odustane od recitacije «Èudan zeman nastade» Bolje je izgubiti glavu zbog osmijeha rumene Bošnjakinje nego zbog uklete pjesme. U doba suvremenosti iznovice oivljavamo knjievnu ostavštinu onih koji su svojevoljno proivljavali patnju, bili šehidima, da bi njihov narod u buduænosti, iz njihova primjera, mogao uèiti o slobodi. Ilhamijinu smrt mogli smo prepoznati i u mukama Srebrenièana i Prijedorèana i Sarajlija i svih onih koji su dobrovoljno branili svoju vjeru i svoja uvjerenja od raznih delata i Delalija. Zašto se onda još uvijek bojimo Ilhamijine pjesme? Jesmo li nakon svih patnji još uvijek nekome nešto duni? Dug je zao drug. Smrt nakšibendijskog šejha proela je povijest bošnjaèkog naroda i kao da upuæuje na zgraanje onih umjetnièkih duša koje nipošto neæe dopustiti da Ilhamijini tragovi išèeznu. I glumac je, iz ove prièe, znao da, nakon što ga je u suvremenosti izdao, ostao duan Ilhamiji, kao i iskrenosti i vjeri u Njegovu providnost. Knjievnici, poput Rešada Kadiæa, autora popularne knjige «Ilhamijin put u smrt», proimaju svoja djela s liènostima poput Ilhamije i njegove rtve. Time svaka neznatna patnja «malih» postaje tema s pomoæu koje nastaju velièajna djela simbolièkog sadraja i vjere u obnovu ivota. Desilo se nešto èudesno i paradoksalno: rtvovanjem vlastita ivota, po uzoru na Ilhamiju, odjednom se postaje ukras u tekstu koji stapa èovjeka i Boga. Ali, ne zaboravimo, svaki se istinski umjetnik bori protiv oèaja, patnje i smrti usred našega, tekuæeg ivota, upravo stoga Èudan zeman nastade, sve zlikovac postade, din-dušmanin ustade; šta se hoæe, zaboga?... Šejh æe vas prodorno pogledati i duboja bi ga mogla doæi glave: svoje «stablo ivota». No, uvijek kim, ali toplim glasom isprièati slijedeæe: Predaja kae da je osjeæa svoju muku voðenu eljom da je opiše. Ponad privi- Ihami-baba, zajedno sa Sirri-babom, a neki kau Mejli- bada i sna o Bogu uzvija se misao o Bogu kao apsolutnom bom krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je temelju i smislu — Cilju Ciljeva. O tome nam govore nepo- poginuo kao šehid. Sirri- baba je prièekao Ilhamiju i odmosredna iskustva onih rio se na jednom kakoji su se sreli sa svo- Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome menu dok je on uz turjim krvnikom i postali be uèio dovu. Osjetivši dunjaluku, koje ljute i potièu srdbu, koje šehidima poput Ilhašto je Ilhamija prouèio mije. Shodno tome, razotkrivaju la i potvoru — treba li ih iznijeti na Sirri-baba se odjednom raða se njihovo povje- danje svijetlo, bez straha od kazne deurnih uzbudio te mu kao njerenje u opravdanost gov duhovni uèitelj reèuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, svake muke. Situacija, kao: «Ilhamija, dova æe dakle, nije bezutješna istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše ti biti uslišena! Hoæeš li kao što se ni beznaðe tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena da ti zapis napišem crviše ne pronalazi u silnom ili crvenom tinna od naroda voljenog šejha Ilhamiju. » — «Crvenom»Upravo staloenost u odgovori Ilhamija. Premuèeništvu, koju nam podastire ivotna i knjievna ostav- daja kae da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha ština Abdulvehaba Ilhamije, obnavlja naèelo iz kojega se d. Da je Ilhamija, BoIma još jedna prièa koju ovom prigodom treba ukratko jom voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen. Putnik namjernik, ako se zatekne u jednoj nakon toga dogaðaja Ilhamija dobiva poziv iz Travnika u od djelatnih tekija u Bosni, moe doznati neke zanimljive koji je krenuo pješice hodajuæi tri dana da bi mu tamo bila nadopune prièi o Ilhamiji. Iz jednog æete tekijskog dvorišta odrubljena glava. Kau da se glava ovog velikog Bojeg ugledati prastare zvijezde i u proljetnoj bašèi slušati ders roba otkotrljala daleko od trupla. Krvnici su truplo uspjeli nakšibendijskog šejha. Gledati æete u èovjeka koji je svjetlo podiæi ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu vjere, koji je u neprekinutom duhovnom naslijeðu naslije- uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika dio uzoritog šejha Ilhamiju, kojega neznanje èovjeèje ni zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao da glavu spoje s truplom. Tako uèiniše i Ilhamijinoj glavi se vrati njezina prijašnja teina. Ilhami-baba, je još rekao, prije ovog strašnog nedjela, da æe njemu svijet dolaziti sa svih kontinenata, jer æe biti nadaleko poznat, uèit æe mu Ja'sine i hatme mu poklanjati, a da æe kaburistan Delal paše samo pseta obilaziti i po njemu mokriti. I tako je to u Travniku i dan danas. Kad doðete do turbeta Delal paše, vidjet æete da odnekud doðe i neki pas i pomokri se. A kod Ilhami babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva rekjata, plaèu i uèe na tom mjestu razne dove traeæi od Allaha da im budu kabul. Kada poslušate ovu prièu do kraja, zagledani u nurli šejhovo lice, on æe vas uputiti u Travnik gdje moete zajedno s ostalim vjernicima prouèiti Fatihu uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je nepoznati pjesnik napisao: «Sejjid Vehhab postao je uzor svih pravednih ljudi. Prije nego što napustite tekiju, u kojoj bi prije 180 i kusur godina mogli sresti Ilhamiju i s njim proèišæujuæi zikr èiniti, negdje u Bosni gdje se zbiljsko miješa sa sanjanim ili, bolje reæi, zbiljsko bijaše jedan od oblika sna, veæ spomenuti šejh æe Vam iz srca svoje ašikhane reæi: Sinko, znanjem trai istinu, to je istina na izvoru, tu biti i ostati cilj je koji Uzvišeni Allah stavi pred èovjeka. Trnovit je put ovaj, a ti ga olakšaj iskrenošæu, èistim nijetom, ljubavlju i saburom. Samo hrabri i ustrajni dostojanstveno koraèaju putem ovim, jer znaju da je kraj njegov Ðulistan mirisni. No, klasiènog osmanlijskog graditeljskog stila. Prikazi lidijapozitivima predsta- kova, naime, nisu zabranjeni, kao što vidimo iz bogate traviti tako bogat svijet islamskog graditeljskog nasljeða, nje- dicije slikarstva minijature koju nalazimo u funkciji ilustragova znaèenja i dostignuæa? Potrebno je, dakako, osvijetli- cije rukopisa ali i lijepe umjetnosti, veæ se zabrana odnosi ti najvanije. Kako bi se u tome uspjelo, nuno je uvodno na upotrebu likova u vjerske svrhe. To je tako jer Bogatstvo naglasiti nekoliko temeljnih teza. Boje osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcenBoja objava Kur'an vjeru Islam odreðuje ne novom reli- dencije lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini gijom, veæ završnom te povijesnom toku i buduænosti pri- posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an mjereno usavršenom Uputom. Stoga islamsku klasiènu kul- ne govori o èovjeku na sliku Boju, veæ o naravi èovjeèjoj turu odlikuje visoko razvijena sposobnost sinteze klasiènog koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je predislamskog nasljeða s novostvorenim dostignuæima na- stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opidahnutim duhom Islama, a što, zauzvrat, revolucionira po- sivanoj samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u vijest èovjeèanstva. U graditeljstvu to pak znaèi da se naj- umjetnosti. Potvrda Boje jednosti, tevhid, dakle, potraga znaèajnija djela ne mogu posve pojmiti ukoliko se proma- za jedinstvom Bojih naèela, ne vodi k lanoj jednostavnotraju izolirano u okviru sti Bojeg biæa. Napropa ni tako širokog poj- To je tako jer Bogatstvo Boje osobe odlikuje tiv, potpomognut ma islamske civilizacije, beskonaèna mnogostrukost transcendencije kur'anskom novinom veæ samo u kontekstu imenovanja Boga mnorazvoja graditeljstva lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj gim imenima oblikovakroz ukupnu povijest lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene nim i opisanim Djelima, èovjeèanstva. Kupole iz èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na naèelo tevhida vodi um 10. Um je govora na zadani prosto trompi, ili one iz 11. Prirodno je stoga ne na isjeèke rotacionog mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti. Spomenicima islamskog graditeljstva dominiraju damije. One, pored svih konstruktivnih i oblikovnih raznolikosti kroz vrijeme i prostor, ostaju nedvojbeno prepoznatljive baš kao damije. Od najranijih dana graditelji su koristili model Poslanikove damije u Medini kao uzor, ali samo u smislu funkcije i tlocrtne dispozicije, ne i konstrukcije. Štoviše, raznovrsna funkcionalna tipologija brojnih javnih, ali i stambenih graðevina, koja se razvijala u brzo rastuæim zahtjevima urbanog, sve sloenijeg društvenog ivota, gotovo redovito je slijedila prostorni obrazac Poslanikove damije - nizanje natkrivenih i djelomièno natkrivenih prostorija oko unutrašnjeg dvorišta. Kako konstruktivna rješenja i ornamentika nemaju simbolièku vrijednost osim podsjeæanja na neogranièenost i jedinstvo Bojeg stvaranja, a što je obredno posve neovisna èinjenica, rješenja koja nalazimo u damijama naæi æemo i u drugim javnim i stambenim graðevinama, iako najèešæe izvedena s manje ambicije, dakle, manjih dimenzija i... Ovaj pristup upisana je u sve veæe i omoguæio je oblikovanje neponovljivog znaèajnije damije do sklada koji proima gradove klasiènog danas, pa ma koliko islamskog razdoblja razvijenu konstrukciju uz istodobnu odsuti elaboriran ornament nost oblikovne repetitivnosti, ali i iskljuèivoone imale. Stoga je bilo moguæe posve svjetovnu prostornu zamisao antièkog svijeta kao što je perzijski dvoosovinski vrt primijeniti u damijskom haremu i tako otvoriti nove urbanistièke moguænosti povezivanja javnih zgrada putem unutrašnjih vrtova, a ne samo obodnih ulica. Visok je stupanj regionalne raznolikosti stilova razvijenih kroz dugu povijest na velikom zemljopisnom podruèju islamske kulture uz istodobno saèuvanu tipološku i dispozicijsku sukladnost. Visok je stoga i stupanj idejne neovisnosti o povjesnièarsko prenaglašenoj snazi pretpostavljenih centara moæi. To, sloit æemo se, i danas predstavlja imperativni izazov. No ovime, pored inim, poslijemodernim kièem zagušenom i spektaklom opsjednutom svijetu suvremenog takozvanog islamskog ali i graditeljstva uopæe, otvaramo i vrata razmatranju svih ostalih stvarnosti i iluzija suvremene društvenosti. A to je veæ predmetom nekih drugih kratkih povijesti svjetova. Opisan je njegov ivot s kraæim osvrtom na prošlost, prikazan je njegov knjievni rad i, na kraju, analizirana tadašnja knjievna kritika koja se odnosi na njega i njegovo djelo. Djelo se trudi opisati neke od uzroka povijesne, društvene, politièke, moralne, emocionalne i intelektualne koje su izazvale tragiènu Tinovu devijaciju koja ga je u konaènici koštala ivota. Tema smrti javlja se u našim ivotima i povijesnoj sudbini upravo kao Morija, nama nepoznata apstraktna i nikome pripisivana okrutna sila koja se povremeno javlja i hara našim prostorima, upravo onako kako je zapisano u uzorima pjesnièkih uzora prema njoj u našoj starijoj poeziji, koje je Sidran ingenioznono izabrao i donio kao pozadinu i memento za svoju poeziju. Islamski bonton, Salih Šabeta, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 1996. Knjiga Saliha Šabete ima ambiciju da otrgne iz povijesnog vrtloga zaborava najrazlièitije vrste i pamæenje muslimana o njihovoj svakodnevnoj moralno društvenoj, islamskoj, teološkoj i praktiènoj kulturi ivljenja u najneposrednijem smislu. Proistekla iz bogatog autorovog ivotnog iskustva i svakodnevnog prakticiranja islamske obièajnosti i religije, te iz njegovog studiranja ove kulture i civilizacije, knjiga nudi interpretaciju lijepog ponašanja jednog Bošnjaka u svim njegovim ivotnim situacijama, odnosima i relacijama. Begoviæ 38 BEHAR 83-84 INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA Intervju: Šaæir Filandra Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim publikacijama u Hrvatskoj kulturnim i društveno politièkim , pritom mislim poglavito na Behar i Preporodov Journal. Jesu li one svojom ureðivaèkom koncepcijom, pojedinim tematima i uopæe svojom sadrajnošæu - relevantne i za Bosnu i Hercegovinu? Filandra: S velikim zanimanjem pratim cjelokupnu bošnjaèku produkciju u Hrvatskoj, baš kao i u drugim vanbosanskim podruèjima buduæi da van Bosne posljednjih godina stasava znaèajna inteligencija. Bitna odlika te inteligencije, u odnosu na prethodnu u tim sredinama, jeste da je ona u potpunosti bez kompleksa nie vrijednosti, u odnosu na srpsku i hrvatsku prije svega, tako da svoj nacionalni identitet ivi i ispoljava sasvim prirodno i normalno. To je jedna sasvim nova pojava i mi u Sarajevu smo, ja, blae reèeno, zadivljeni tim mladim ljudima intelektualcima Bošnjacima koji se ne stide svog identiteta i koji u svojim ivuæim kulturnim sredinama postiu visoke rezultate. Sreo sam mnogo takvih pojedinaca iz Beograda, Skoplja, Prizrena, Zagreba i Ljubljane. Zagreb u svemu prednjaèi. Danas se oko Preporodovog Journala i Behara okuplja veæina takvih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Buduæi da izlaze u kulturno drugaèijoj, a u mnogo èemu i naprednijoj sredini, ova izdanja su krajnje relevantna za ukupnu kulturu pa time i za bosanskohercegovaèku i bošnjaèku. Begoviæ: Mislite li da su Bošnjaci u Hrvatskoj dovoljno autohtona kulturno društvena zajednica koja se samostalno moe artikulirati ili su joj još uvijek potrebni intelektualni kadrovi iz BiH i impulsi koje oni emitiraju? Filandra: Bošnjaci u Hrvatskoj su dio jednog, ali ne i jedinstvenog bošnjaèkoga naroda kome je kulturna matica u Bosni i Hercegovini. U istoj su poziciji bosanski Srbi i bosanski Hrvati prema Beogradu i Zagrebu. Bošnjaci se moraju samokomparirati i iz takvog sagledavanja nešto uèiti. Ako stvari tako poredamo onda je vaše pitanje bespotrebno ili je to doista još jedna lana dilema iz minulih vremena, a kojom su još neki optereæeni. Sasvim je normalno da su i Bošnjaci Hrvatske dijelom zahvaæeni zajednièkim nacionalnim kretanjima, a da dijelom ive svoj vlastiti grupni, bošnjaèki ivot u jednoj drugoj dravi. Uostalom, na razini bošnjaèke nacije ne postoji nikakav sarajevski centrizam niti se Sarajevo zbiljski nametnulo kao neprikosnoveni centar bošnjaèke nacionalne kulture, ali to je neko sasvim drugo pitanje. Šef je Odsjeka sociologije Fakulteta politièkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Samo da spomenemo neke od djelatnosti ovog kulturnog poslenika i znanstvenika: moderna evropska gnoseologija, savremene ideologije u Evropi, društvene krize, nacionalni odnosi u jugoistoènoj Evropi, Islam i Evropa, bošnjaèka politièka historija. Sudionik je mnoštva Meðunarodnih znanstvenih konferencija. Do sada je izdao slijedeæe publikacije: 2002. Bošnjaèka ideja s Enesom Kariæem , Zagreb: Globus, 1998. Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, Sarajevo: Sejtarija, 1997. Bošnjaci i Moderna, Sarajevo: Bosanski kulturni centar. Autor je mnogih studija i rasprava. BEHAR 83-84 39 INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA Begoviæ: S obzirom da naša Kulturna društva nose pjesama Seada Begoviæa i Tahira Mujièiæa. Što vi misliista imena, što mislite, da li bi se trebali na neki naèin te, jesu li oni sada punopravni èlanovi bošnjaèke knjibolje povezati. Pritom mislim, na Preporod u Zagrebu, evnosti ili æe uvijek biti došlje ili prebjezi iz svoje maali i na ostale bošnjaèke Preporode u svijetu, koji bi tiène zemlje u zemlju svojih oèeva? Filandra: Na vaše pitanje odgovorit æu kontra pitapredstavljali neku vrst, ne svevideæe nadorganizacije nego kulturne alijanse koja bi djelovala koheziono. Kada su proteklog sarajevskog sajma knjiga Sead Èini se da ta veza baš u cijelosti ne funkcionira. Tko æe Begoviæ i Tahir Mujièiæ posjetili Sarajevo opravdano sam oèekivao da posjete Preporod, ako ni zbog èega drugog koga prvi prepoznati i pozvati na suradnju? Filandra: Naša institucionalna kulturna scena doista je- onda zbog èinjenice da im se upravo tih dana u izdanju ste policentrièna, što je u postmodernistièkim nazorima va- Preporoda pojavila knjiga u 10 kolu projekta Bošnjaèka ljano, ali je praktièki prilièno nedostatno. Imao sam ambiciju knjievnost u 100 knjiga. Ne, nisu se pojavili, nisu me èak da ove godine sazovem na meðusobno upoznavanje i dru- ni pozdravili. Komuniciram i programski suraðujem sa enje bošnjaèke nevladine organizacije iz podruèja kulture, svom bošnjaèkom elitnom autorskom inteligencijom i medija i edukacije s prostora bivše Jugoslavije ali za takav probleme jedino imam sa bošnjaèkim piscima iz Hrvatske, projekt nisam dobio podršku politièara. «Preporod» je jedin- i to velike probleme. Nije mi jasno zašto su tako nadmeni, stvena nacionalna kulturna institucija i kao jedan odbor te prepotentni, uobraeni, zašto se ponašaju prema nama u institucije osnovan je i «Preporod» u Zagrebu. Pored zagre- Bosni kao da smo primitivci s Papua ili Nove Gvineje. Dali baèkog odbora, najrazvijenijeg u Hrvatskoj, postoje odbori u ste mi priliku da ovo kaem i morao sam to javno reæi. Poslije disolucije Jugoslavije taj odbor je Begoviæ: Moram zadobio samo pravnu Vas na trenutak samostalnost ali je za- Danas se oko Preporodovog Journala i Behara ispraviti. Sead Begodrao organizacijsko i okuplja veæina bošnjaèkih intelektualaca u viæ nije bio pozvan programsko instituciona Sarajevski sajam nalno jedinstvo. Posto- Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, knjiga, a Tahir je, u ji samo jedan «Prepo- kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova to sam sklon povjerod» kao što postoji generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu rovati, imao opravsamo jedan bošnjaèki danih razloga što se narod. Stvari tako stoje ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe toga tièe. Nedavno i ja ih tako vidim. Dru- nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Koliko mi je poznato, jake institucionalne kulture, što pojedinci vole samostalno i jedan i drugi se prema sarajevskom knjievnom krugu raspolagati novcem, što se lahko privatiziraju institucije, što odnose s poštovanjem. No, u regiji u kojoj je kultura nisu svikli na transparentnost i otvorenost, što se u mnogim nabijena politièkim emocijama èini se da jedino uz privanbosanskim sredinama bespotrebno oportunistièki pona- silu Europe moemo pomišljati na interkulturalnost. Mi sami moramo napraviti od Što mislite o dvojnoj knjievnoj pripadnosti poput one Preporoda koherentniju instituciju, to nitko izvana neæe uèi- koju knjievni povjesnièari mahom u Hrvatskoj pripiniti za nas. Moramo se uèiti meðusobno poštovati, navika- suju Mehmedaliji Dizdaru? Jesu li on, Musa Æazim Æavati se na red i subordinaciju. Inaèe, u BiH postoje 64 odbora tiæ, Safet beg Bašagiæ Hrvati i hrvatski pjesnici, kako Preporoda, svi su programski i poslovno samostalni s tim da neki sugeriraju? Filandra: Dvojna knjievna pripadnost je normalna i legiBegoviæ: Vjeruju li uopæe bošnjaèki intelektualci iz timna stvar. Preotimanja se javljaju samo oko dobrih pisaca BiH u svoju intelektualnu dijasporu koja se nakon za- kao što su Selimoviæ i Dizdar. Politièko i nacionalno instrudnjeg rata drastièno poveæala i kojoj se bijeli svijet to- mentaliziranje dvojne pripadnosti je stvar prošlosti. Niko ozliko osladio da na svoju maticu više ni ne pomišljaja. Knjievnost je dobra ili to nije, i to je za nju najbitnije. Moe li se na te obrazovane ljude uopæe raèunati? Filandra: Veæ dvije godine zaredom Sarajevski kanton Begoviæ: Prošle godine Medlis islamske zajednice Zauspješno organizira susrete bošnjaèkih intelektualaca iz dijaspore. To jesu poèetni koraci ali ohrabruju. Politièke prilike greb i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar izdali su veu zemlji ne dozvoljavaju jaèi zamah te inicijative buduæi da lebnu knjigu povjesnièara Zlatka Hasanbegoviæa pod nanosilac takvih projekata mora biti drava. Rijeè je o prvom sistematiziranom povijesnom snaan izolacionizam, kako tradicionalni èaršijski tako i jedan pregledu zagrebaèkih muslimana, kojega su pratile mnoprimitivni komunistièki koji se sumnjièavo odnosi prema sve- ge kontroverze vezane uz onu dionicu koja se bavi Bošnjacima i pitanjem NDH. Što vi mislite o toj knjizi? Filandra: Knjigu sam paljivo proèitao, a i autora osobBegoviæ: U 10. Bošnjaci Zagreba, prije svega, trebaju biti knjiga nedavno je izašla knjiga zajednièkih izabranih zahvalni gospodinu Hasanbegoviæu na knjizi koja je ispuni- 40 BEHAR 83-84 INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA la jednu prazninu u njihovoj povijesnoj memoriji. Prema knjizi treba biti kritièan i pored toga što se radi o jednom poèetnièkom znanstvenom radu. Ona je prepuna informacija i analiza koje nam prije nisu bile dostupne i to je ono što je èini znaèajnom i interesantnom. Ne dijelim s Hasanbegoviæem brojna viðenja i objašnjenja odreðenih dogaðanja i povijesnih procesa i to je u znanosti normalno. Ono što konkretno ipak moram istaæi jeste moje neslaganje s autorovim predimenzioniranjem udjela Bošnjaka u sistemu NDH. Ispada da su u toj dravi jedino oni zloèinci bili! Begoviæ: Èesto èujemo da se na zagrebaèke muslimane iz Bosne gleda s blagim prijezirom. Zbog èega je to tako, ako je to uopæe tako? Filandra: Prvi put èujem za nešto takvo. U mojim krugovima uvijek se na zagrebaèke muslimane gledalo sa zavišæu i blagim divljenjem.. Begoviæ: Kako bi vi riješili goruæe pitanje konverzije Muslimana u Bošnjake - u Hrvatskoj, koje muèi našeg saborskog zastupnika Šemsu Tankoviæa. Èini se da smo mi sami sebi najveæi neprijatelj jer još uvijek imamo problema s nacionalnim identitetom? Filandra: Pitanje identiteta je prevaziðeno pitanje za sve osim za Bošnjake. Ali, to je ipak naše stanje. Konverziju Muslimana u Bošnjake neæete riješiti jednim potezom olovke — pa makar se on i desi, a u što ja prosto sumnjam - veæ dugoroènim i sistematskim radom na podizanju svijesti o vlastitom kulturnom i nacionalnom identitetu. Svi Bošnjaci na prostoru bivše Jugoslavije su pitanje renominacije Muslimana u Bošnjake riješili na lakši, bri i jednostavniji naèin od vas u Hrvatskoj. Vama se dešavaju smiješne stvari, pojedinci se ponašaju ne oportuno veæ jadno i kukavno, znam mnogo takvih sluèajeva. Hrvatska to ne trai od vas, niti Hrvati mogu poštivati takve osobe. Vaša strategija renominacije posredstvom puke politike je propala i trebate se okrenuti kulturi kao novom mediju osvajanja kulturnih prava. Begoviæ: Mogu li uopæe Bošnjaci u Hrvatskoj raèunati da æe riješiti svoj status ako on nije u potpunosti riješen u Bosni. Èini se, barem kada je rijeè o Bošnjacima u Hrvatskoj, da se još uvijek ivi u predpolitièkom razdoblju, a kultura nam se èesto svodi na sevdalijski folklor i nakon njega bogatu sofru. Moe li se na taj naèin opstati? Filandra: Loša bosanska situacija se koristi i u vašem sluèaju. Ipak, Zagreb ima brojnu, organiziranu i kvalitetnu bošnjaèku inteligenciju, tako jaku i sposobnu, bar u mojim oèima, da je oèekivati da ona sa svojim impulsima pomogne sreðivanje i stanja meðu Bošnjacima kao cjelini. Nama bi poèesto i u Sarajevu dobro došla vaša pomoæ. Vi, kao uostalom Bošnjaci svugdje, imate odreðenih institucionalnih neslaganja, ja to dobro znam, ali i više od toga vama se dešava jedan generacijski prijelaz u vodstvu nacionalne zajednice, a s kojim æemo se i mi u Bosni uskoro susresti. Vrijeme je za nove mlade ljude i nove ideje. Vi prvi idete u tom pravcu. Begoviæ: Nedad Ibrišmoviæ nedavno je u Hrvatskoj, kod uvaenog izdavaèa, objavio svoj roman «Vjeènik». Djelo je ostalo neprimijeæeno u knjievnoj javnosti, na koju je jedino moglo raèunati. «Behar» se u slijedeæem broju priprema posvetiti mu èitav broj. Mogu li Bošnjaci zadobiti kulturno priznanje Europe ako svoje romane pišu istodobno ljubeæi i svoju vjeru. Što Vi mislite, zanima li ikoga naša ponuda? Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od muslimanskih nacija u fokusu Turska. Prezentacija jedne kulture drugim kulturama je sloen i dugoroèan posao. Moraju ga raditi institucije. To je naša zajednièka zadaæa. Tu smo još ispod poèetka. Ništa se drugo i nije moglo oèekivati. Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante. Ja za jesen najavljujem u Zagrebu predstavljanje prvih deset kola, što je pedeset knjiga, projekta Bošnjaèka knjievnost u 100 knjiga. Mi smo preivjeli i imamo svoju knjievnost, a to je mnogima pomrsilo raèune! Begoviæ: Je li Nedad Ibrišimoviæ, po tvrdnjama Marka Vešoviæa u «Danima», bošnjaèki nacionalist? Dokle æe grupica kvazi ideologa odreðivati tko je dobar, a tko loš Bošnjak? Zanimao bi nas Vaš stav, što mislite o Ibrišimoviæevim osporavateljima: Ivanu Lovrenoviæu, Enveru Kazazu i Marku Vešoviæu? Tko Vam je blii srcu? Filandra: Ovo je pitanje na koje ne znam odgovor. Gospodu koju ste nabrojali poznajem i s nekim od njih sam i prijateljevao. Svi imaju dobrih i loših strana, dobrih i loših tekstova. Njihove polemike o nacionalizmu i identitetu su nepovijesne. Begoviæ: Koji su to bošnjaèki nacionalni pisci i koje bi od njih izdvojili kao posebne ili moda najveæe? Filandra: Ja najviše volim èitati Derviša Sušiæa, zatim Mehmedaliju Maka Dizdara, Mešu Selimoviæa, Skendera Kulenoviæa, Nedada Ibrišimoviæa, Hadema Hajdareviæa... BEHAR 83-84 41 BEHAROV LEKSIKON KOBASIÆ, plemiæka obitelj s posjedima u okolici Bihaæa u XV-XVI. U vrelima je njihovo prezime zabiljeeno kao Kobassich, Kobasich, Kobasych, Kobazich, Kobazych, Khobassitsch i Khobassacsch. Uz neke druge posjede do nestanka hrvatskoga ogranka obitelji 1580. Prvi zabiljeeni pripadnici obitelji su Matko i Jurko koji su prvi put spomenuti 1488. Marije u Zaiænu zabiljeen je Andrija Jadrij kao knez kraljeva suda plemenitoga stola za pleme Mogoroviæa u Lici. Antuna kasnije damija Fetija. Ivanovi sinovi Juraj, koji je sudjelovao u Mohaèkoj bitci 1526. Katzianer je pozvao Jurja na sud u Ljubljanju zbog tube stanovnika Bihaæa, a ban I. Karloviæ se u pismu Katzianeru zauzeo za Jurja zbog njegove zauzetosti na krajini. Njegovoga sina Gašpara posinila je 1546. Iste godine general I. Lenkoviæ je u dva odaslana pisma hrvatskougarskome kralju Ferdinandu I. Habsburškome preporuèio pruanje pomoæi Gašparu zbog vanosti njegove utvrde Brekovice u obrani od Turaka. Usprkos upozorenjima do napuštanja i rušenja 1584. Gašparov sin Ivan umro 1580. Uglavnom opustjele posjede Kralje i Privelicu u okolici Bihaæa prisvojio je kapetan Sebastijan Lamberg protivno ugovoru o na42 sljeðivanju, koji je Ivan sklopio sa svojim oèuhom Andrijom Tadioloviæem. Lopašiæu u Kranjskoj je u 17. Lopašiæ: Spomenici Hrvatske krajine, 1, 3. Klaiæ: Hrvatska plemena od XIII. Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, str. Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2, 4. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322. Laszowski: Habsburški spomenici, 2. Hrvatska sloga Sarajevo , 1 1923 31, str. Truhelka: Srednjovjeèni spomenici Bosanske Hrvatske. Hrvatsko Kolo, 23 1942 str. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. Kukuljeviæ Sakcinski: Listine hrvatske. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Šamšaloviæ: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 4 1961 str. Tkalèiæ: Povjestni spomenici slob. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 423, 428. Laszowski: Habsburški spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Grad i tvrðava Bihaæ KOBASIÆ, Ivan Kawaschitz, Klobatschutz, Kobaschitsch, Kobazich; Ioannes , protuturski borac? Tijekom vladavine kraljeva Ludovika II. Katzianera prikupljao podatke o Turcima. Za zasluge je od Ludovika II. Kao istaknuti pristaša izbora nadvojvode Ferdinanda za hrvatskoga kralja bio 1526. Nadvojvoda Ferdinand ga je za njegove usluge 1526. Doseljeni uskoci su se iste godine pobunili protiv I. U namjeri da zaštiti posjede sklopio 1530. Prema tvrdnjama njegovih sinova Jurja i Petra u pismu I. Antuna u Bihaæu danas damija Fetija. Lopašiæ: Bihaæ i Bihaæka krajina. Devèiæ: Hrvatski plemiæ Ivan Kobasiæ. Prosvjeta, 9 1901 str. Horvát Véghelyek Oklevéltára, 1. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 387, 392-393; 5. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. KORJENIÆ—NEORIÆ Corienich-Neorich; KoreniæNeoriæ; Corrienich; Nehoriæ; Neborich , tobonja plemiæka obitelj iz Bosne i Huma u XIII-XVI. Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. Slièno tome, rodoslovlje slanskoga upnika Krstofora Korjeniæa s kraja XVI. Predpostavlja se da je autor, suator ili naruèitelj grbovnika Korjeniæ-Neoriæ, najstarijega prijepisa izgubljenoga heraldièkoga priruènika P. Ohmuèeviæa, osoba ili osobe koja se smatrala pripadnikom ove obitelji te da je rodoslovlje Krstofora Korjeniæa dobrim dijelom zasnovano na podatcima iz grbovnika. Na osnovu grbovnika KorjeniæNeoriæ nastalo je više prepravljenih prijepisa meðu kojima se istièe Fojnièki grbovnik. Postoji suglasnost da je dobar dio podataka koji potjeèu iz Ohmuèeviæeva priruènika izmišljen radi svojatanja plemiækoga statusa. U djelu Razgovori ugodni A. Popis srednjovjekovnih bosanskih plemiækih obitelji franjevca J. Jeleniæa, koji je nastao u drugoj polovici XVIII. Jedina poblie poznata osoba s prezimenom Korjeniæ s podruèja srednjovjekovne Bosne, spomenuta u izvorima nastalim prije XVI. Prema mišljenju Krešimira Kuiæa humsku obitelj Korjeniæ-Neoriæ bi se moglo povezati s obitelji Neoriæ koja se spominje u XIII-XIV. Puciæ: Spomenici srbski od 1395. Beograd 1858, 23, 114. Štuk: Rodovno stablo popa Krstofora Korjeniæa. Prava Crvena Hrvatska, 7 1911 18. Vuèetiæ: Dva uverenja Dubrovaèke Republike o knjizi Stanislava Rupèiæa. Prilozi za knjievnost, 8 1928 str. Solovjev: Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmuèeviæ. Glasnik skopskog nauènog društva Skopje , 1933, knj. Duišin: Ilirski grbovnik Rubèiæa ili Korjeniæ-Neoriæa. Glasnik heraldike, 2 1938 3-4, str. Kaèiæ Miošiæ: Razgovori ugodni naroda slovinskoga. Banac: Grbovi biljezi identiteta. Zagreb 1991, 1314, 133-316. Kuiæ: Migracije zagorskih obitelji navedenih u grbovniku Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39 1997 str. Lovrenoviæ: Fojnièki grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana, 12 2004 21, str. Priredio: Dino Mujadeviæ 43 PRIÈE Prièe iz èarobne torbe Prije moga roðenja moji roditelji proivješe prve medne godine svoga braka u poslijeratnoj Bosni. Otac je tamo bio premješten po zadatku saveznog saniteta zbog iskorjenjivanja nekih teških i okorjelih zaraznih bolesti. Tu moji roditelji upoznaše svu umiljatost behara, bogatstvo bosanskih šljivika, tajnovitost enskih odaja, umješnost peèenja kahve, neodoljivu privlaènost ibrièiæa, sahanèiæa, ðezvi i æilima. Iako zaèeta u pitomoj bosanskoj kasabi, roðena sam u Bjelovaru. Dobio me na dar, u kasnoj muškaraèkoj dobi, kada više nije imao nikoga niti što izgubiti i zato bijah njegova najveæa radost - njegova Dorotea. Èim sam poèela trèkarati postadoh mu najbolji prijatelj. Èitali su mi ih roditelji, jer sama još nisam znala èitati. Kada sam odrasla i sama rodila i odgajala djecu, èitala sam im istu tu dragocjenu knjigu te su ona zajedno samnom ponovno prolazila putovima mog djetinjstva. Pomno sam pratila njihovo udivljenje ponad moje dragocjene knjige prièa. Od rata je prošlo podosta godina, i … jednoga dana na buvljaku, meðu tunim stvarima koje trae nove vlasnike, pronašla me ponovno moja draga knjiga. Bila je gotovo nova. Odmah sam poèela crtati po motivima prièa. Crtajuæi omiljele motive, znala sam da je to u spomen na moje sretno djetinjstvo i na lik moga oca koji mi je u ivotu zaista mnogo dao, a izmeðu ostaloga i èudesnu ljepotu, ali mudrost ovih prièa. Bila bih sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano piti s istog izvora.

Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od muslimanskih nacija u fokusu Turska. I tko bi se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon. Šejh æe vas prodorno pogledati i duboja bi ga mogla doæi zip: svoje «stablo ivota». KADIJA: Blago : Ma nemoj tako, nije on loš èovjek; malo je tvrd ali æe se smekšati kad se oeni, i kad tebe poljubi u ruku kao svoga drugoga babu. Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo. Ovaj jezièni pjenušac proizvod je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom invencijom, posebno kada se ?ene tra?e ljubavnika rijeka za tzv. Najbolji posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civilizaciji, nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne. Pomislio bih u tim trenutcima da bi ivot bio ruan i besmislen kada bismo povjerovali samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i sumnju. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta uivati - kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vremenskoj prognozi, o susjedovoj nesreæi zabiljeenoj u crnoj kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama. Bila bih sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano piti s istog izvora. Za njim i druga dvojica sebi u njedra potiho : Hoæemo, hoæemo.